Otok Lopud, kao drugi najveći otok Elafita, poznat je po svojoj nevjerojatnoj ljepoti. Već stoljećima ostavlja bez daha brojne turiste, a ovoga puta za oko je zapeo konzervatoru Bergamo – Rossi, koji je pored silne ljubavi prema Veneciji, baš ovdje pronašao sebe!
Prije par dana, američki Vogue objavio je djelo poznatog talijanskog konzervatora Francesca (Tota) Bergama – Rossija na otoku Lopudu. Rođeni Venecijanac, svoj je zanat usavršio na UNESCO-voj stipendiji, radeći na poznatim građevinama i umjetničkim djelima u Italiji i Francuskoj. Neki od njegovih radova bili su fasada bazilike Sv. Marka, Dogeova palača i freska Tiepola u Ca ‘ Rezzonicu. Naoružan znanjem i iskustvom, otvara svoju vlastitu tvrtku – Sansovino Restoration Firm. Mnoge od njegovih projekata potpisao je Save Venice, koja je radila na očuvanju gradske baštine. 1999. godine udružuje se s dva kolekcionara i ljubitelja umjetnosti, Lawrencom Lovettom i Khalilom Rizkom. Zaključivši da bi bilo najbolje restaurirati mjesta koja su nekada bila dio La Serenissine – od Venecije do grčkih otoka, preko Dalmacije do Turske, projektu daje ime Venetian Heritage. 2010. godine prodaje svoju restauratorsku tvrtku i potpuno se usmjerava na organizaciju novog projekta.
Istražujući Jadransku obalu, izjavio je, da tek kada je vidio sva ta mjesta oko Jadranskog mora i “prešao” preko grčkih otoka do Istanbula, shvatio zašto Venecija ima toliko bogatstva, aludirajući na more i trgovinu.
Došavši u Hrvatsku, pomogao je pri obnovi katedrale sv. Lovre u Trogiru. Budući da je bilo jako malo restauratorskih radionica i škola, Bergamo – Rossi otvara školu za obuku lokalnih studenata, dovodi talijanske stručnjake koji će ih obučavati te im osigurava stipendije. Jedno od djela njegovih učenika, obnova je katedrale sv. Marka na otoku Korčuli.
„Bio sam jako ponosan. Počeli smo od nule i postigli visoku razinu lokalnog znanja!“ – rekao je.
2001.godine, dolazi na otok Lopud na odaziv prijateljice Francesce von Habsburg, koja je zakupila veličanstveni, ali i devastirani franjevački samostan Sv. Jeronima na 99 godina. Lopud je nekada bio gusto naseljen, a danas na njemu živi svega 220 lokalaca. „Lopud je bio magično prazan,“ prisjetio se Bergamo-Rossi otoka na kojem nema automobila „Kad sam stigao, nešto se dogodilo – točno onaj osjećaj kao kad se zaljubite!“ Nevjerojatnu ljubav prema otoku opisao je kroz mediteransku borovu šumu, drvene kamene tvrđave i pješčane plaže. Tek kasnije shvatio je da je upravo u Hrvatskoj pronašao jeftinu kuću s čudesnim pogledom.
„Proveli smo nekoliko dana čišćenja i igrajući se Ramba, a kad sam ugledao ruševine bez silne vegetacije, šipka koji je rasto u sred jedne od prostorija, te velikih grana unutar kuće, shvatio sam da je to najljepši pogled na svijetu i stvarno sam se zaljubio. Odlučio sam da je to moje mjesto!“ reko je za Vogue.
Samostan je pretvorio u kuću za odmor, ali i istaknuo svoju prolaznost: “Jednog dana, samostan će se vratiti crkvi, a upravo je to, za mene, smisao restauracije : Trenutačno je moje, a kad umrem, bit će to lijepo i održavano mjesto.” Ostavio je neke od kapelica, sačuvao je malena vrata i prozorske otvore izvorne strukture koja štite od zimskih udaraca, a drvena vrata i okvire za prozore stavili su po uzoru na druge kuće na otoku. Osim namještaja s raznih djelova svijeta, zanimljivo je reći da su neki nabavljeni u skandinavskoj robnoj kući IKEA. Svaka spavaća soba ima dva kreveta, gdje se pazilo da ima dovoljno mjesta za velik broj ljudi. Podučen od strane redovnica iz internata, Toto odlučuje očuvati krevete napravljene prema najzahtjevnijih bolničkim standardima.„Izgleda slično kao u samostanu, ali ni ne treba Vam više. Nevjerojatna je činjenica da se što trebate je otvoriti prozor i pogledati vani!“
Više o unutrašnjosti kuće, kao i cijeli članak možete pročitati na stranicama Vogue-a, a ako se spremate ovoga ljeta posjetiti Dubrovnik, nikako ne propustite ovaj čaroban otok!
