Jednog  jutra, s fotoaparatom na ramenu i laganim uzbudjenjem koje osjecamo kad se s nekim sastajemo prvi put, uputila sam se prema Lapadu gdje sam imala dogovoren susret s Moranom Depoli, Riječankom koja več sedam godina živi i djeluje u Dubrovniku. Morana je magistra kulturologije i ponosna vlasnica branda Peruna pod kojim kreira unikatnu uporabnu keramiku. Potaknuta njezinim radom na koji sam slucajno naišla, poželjela sam saznati nesto više o njoj, njezinom radu i stvaranju. 

To je bio jedan od onih susreta kada izgubiš pojam o vremenu i razmjenjuješ razmišljanja, iskustva, proces kreativnog stvaranja pa i intimnije osjećaje koji iz toga proizlaze s osobom u kojoj prepoznaješ ljubav i posvećenost tome sto radi i stvara svojim rukama. Sati su proletjeli kao minute i istinski sam uživala u razgovoru s Moranom i gledajući je kako radi. 

Morana je podijelila sa mnom razmišljanja o svojim počecima u ovom poslu koji je za nju mnogo više od samog posla. To je način života u kojem može realizirati svoju potrebu za stvaranjem: ”Peruna je osnovana prije nepune tri godine, ali pripreme za njeno porinuće trajale su mnogo duže. Sve je počelo dok sam još za studija paralaleno polazila napredni tečaj izrade keramike. Nekoliko godina sam pauzirala i ruke nisam prljala glinom, nego sam se trudila naći posao u akademskoj struci, isprobavala sam i tražila, zatim uzela pauzu u kojoj sam jako privučena lončarskim kolom, naučila lončariti u rekordnom roku. To je bila ulaznica da se kreiranjem uporabne keramike počnem baviti profesionalno. Oduvjek sam nešto stvarala rukama, samo je bilo pitanje trenutka kada ću se odlučiti za neki medij. Priznajem da se to sada i dogodilo – keramika je ta u kojoj mogu oživotvoriti svoje ideje i potrebu za stalnim stvaranjem. Nekako mi je uvijek bilo važno da su predmeti koje izrađujem praktični, funcionalni, podjednako koliko da su oku zavodljivi, tako da puno truda ulažem u svaki detalj.”

Prilikom upoznavanja s Moranom privukla me i činjenica da u svom radu koristi lončarsko kolo jer ruke koje stvaraju, oblikuju i pretvaraju glinu u nešto unikatno, lijepo i uporabno su motiv koji me privlačio od kada sam se pocela baviti fotografijom. Taj proces stvaranja doživljavam kao nešto gotovo meditativno, izrazito opuštajuce i fascinantno. Stvaranje je na neki način intiman čin i prilikom promatranja umjetnika dok stvara, uvijek imam poriv da budem vrlo neupadljiva, tiha, da ne smetam i ne narušavam mir koji je prisutan bez obzira o kojem tipu stvaranja je riječ. To je način na koji ja to doživljavam, a možda djelomično zato što dok fotografiram ‘uđem’ u taj neki ‘film’, trenutak u kojem su moj fokus i energija usmjereni isključivo na objekt/subjekt i proces stvaranja. 

Zanimalo me kako Morana gleda na kreativni posao koji svakako donosi svoje nagrade, ali i izazove: “Baviti se kreativnim zanimanjem svakako je izazovno, jer traži od tebe da duboko vjeruješ u ono što stvaraš, da vidiš smisao svog rada i da ne posustaješ kada dođe kišni dan. Naravno da ima „sigurnijih“ zanimanja koje sam mogla odabrati kao svoj posao u Dubrovniku, ali odlučila sam se za ovaj jer mi daje slobodu, jer si sama postavljam ritam rada i jer on uistinu izvire iz mene, kaze Morana.

Moram priznati da osobno nisam znala puno o samom procesu izrade keramike i puno je tu toga sto se ne može tek tako, odjednom, naučiti. Prije o tome nisam razmisljala, ali nakon ovog iskustva privlači me ideja da jednom naučim i nešto vise, možda upravo na nekoj radionici tu u našem Gradu. 

Zamolila sam Moranu da s nama podijeli nešto o samom procesu izrade kao i tome odakle crpi inspiraciju za svoj rad: “Proces izrade Peruna keramike je put od puno koraka koji se, gledano iz moje perspektive, isplati proći. Sve počinje sa grumenom gline koji režem iz bloka, stavljam na vagu i mijesim u kuglu s kojom krećem lončariti predmet na kolu. Lončarenje opet ima niz faza i alata koje koristim, a meni je najbitniije da sam stalno u direktnom kontaktu sa glinom i da tom sinergijom sebe i kola nastaje jedinstven predmet. Kada se on osuši na zraku, pečem ga prvi puta na 1000*C, zatim dekoriram i glaziram te ponovno pečem na istoj temperaturi. Kada prođe ovaj put, svaka šalica, zdjelica ili tanjur koji izradim spremni su za dugu i sigurnu uporabu, a na njima se uvijek vidi trag i potpis mojih prstiju.

Inspiracija mi sama dolazi, odnekud iznutra, samo ponekad izvana. Nekad mi se spoje ideje i izrode se u pravu stvar – skicu za novi predmet ili čak kolekciju. Volim promatrati ljude i njihove prakse sigurna sam da to, uz ovo mediteransko podneblje, najviše utječe na moj rad.

Nadam se da sam ovom pričom o Morani i njezinoj Peruni i vas zainteresirala za keramiku, potaknula na razmišljanje o tome kako izgleda proces njezinog stvaranja i možda zaintrigirala da i vi naučite nešto vise o tome. 

I za kraj jos samo kratko razmisljanje o buducnosti i kako Morana vidi i zeli nastavak svoje price: “Trenutno dosta ulažem u vidljivost Perune, od vizualnog identiteta preko društvenih mreža do web stranice koja je u izradi. Volim tišinu svog studija, ali polako se rađa i potreba da više izađem u javnost i predstavim svoje radove šire od Dubrovnika i da me tako pronađu prvenstveno mali restorani, barovi, food blogeri, fotografi hrane i  ljubitelji unikatnog posuđa, jer piti i jesti iz ručno rađene keramike ima neku posebnu čar intimnosti.”

BONUS!
We have the best accommodation deals in Dubrovnik!

Booking.com