KOZMOPOLITI U DUBROVNIKU – WADE GODDARD
Ako ga pitate kako to da je rodni Novi Zeland zamijenio životom u Dubrovniku i Hrvatskoj, nekadašnji ratni fotoreporter Wade Goddard i voditelj dubrovačke galerije ratnih fotografija ‘War Photo Limited’ (svojevrsnog centra ratne fotografije koji ima i edukativni karakter i u kojoj fotografije izlažu vrhunski ratni fotografi sa svih strana svijeta), odgovoriti će vam kako nije on izabrao Hrvatsku, već je Hrvatska izabrala njega.
U Antuninskoj ulici u dubrovačkoj povijesnoj jezgri već 13 godina nalazi se ova galerija svjetskog ranga, koju strani posjetitelji Dubrovnika posjećuju u zaista velikom broju dok je od strane lokalnih stanovnika, nažalost, nedovoljno prepoznata.
Wade Goddard (47) još je od djetinjstva na Novom Zelandu bio fasciniran ratnom fotografijom i oduvijek je imao fotoaparat i volio snimati. Kao 20-godišnjak otišao je u Veliku Britaniju radeći u Londonu razne poslove, a onda je 1991. u jednoj trgovini ugledao fotografski časopis koji je objavio veliku priču jednog britanskog fotografa o ratu u Hrvatskoj, za koju Wade prije toga nikada nije čuo, ali je čuo za Jugoslaviju. Na kraju tog priloga bio je i broj telefona od fotografa. Wade ga je nazvao, upoznali su se i postali prijatelji, te nakon nekoliko mjeseci poznanstva došli na ideju da pođu zajedno snimati rat u Bosni koji je tada počinjao. Wade je za 400 funti kupio fotografsku opremu. Stigli su najprije u Zagreb, a onda se uputili na ratište u Mostar, nakon čega se Wade dalje uputio sam i sa drugim fotografima u avanturu fotoreportera u Bosni i na Kosovu. Baza mu je bila u Zagrebu, a njegove ratne fotografije objavljivali su New York Times, Newsweek i Reuters. Taj posao je radio kao freelancer sve do 2001., a onda je zajedno sa prijateljem došao na ideju da u Dubrovniku, gradu koji je također bio pogođen ratom, otvori 2004. godine galeriju ‘War Photo Limited’ posvećenu izlaganju ratne fotografije sa svih svjetskih područja.
‘Rat u bivšoj Jugoslaviji bio je posljednji rat koji su fotografi mogli potpuno i
nezavisno snimati. Danas ne možete otići na bojište ako niste pridruženi nekoj vojnoj jedinici.
Cijeli taj sistem ’embeddinga’, koji su Amerikanci smislili u ratovima u Afganistanu i Iraku ima za svrhu da fotografima ograniče što smiju, a što ne smiju vidjeti. Nema slobode kakvu smo mi fotografi imali u Bosni, da dođemo i snimamo na samoj liniji bojišta, gotovo bez ograničenja’, kaže Wade koji rat u Hrvatskoj nije snimao.
Iako već dugo ne radi kao fotoreporter, i dalje ga fascinira fotožurnalizam, prvenstveno rad onih fotografa koji ne rade za agencije i dnevne novine, već kao freelanceri i čiji rad na jednoj priči traje i po nekoliko mjeseca kako bi proniknuli u srž. – To je vrsta fotožurnalizma koju smatram važnom. Fotografije koje se nađu na naslovnicama prikazuju samo površni sloj. Uopće mi se ne sviđaju mainstream mediji. Danas je internet mnogo snažniji alat, jer ga je mnogo teže kontrolirati i tvoj rad ne manipuliraju nečije tuđe ideje i politika. Fotoreporteri se uvijek nalaze na mjestu događaja. Ne sjede u hotelskoj sobi i ne čekaju da ih netko izvijesti. Poznaju situaciju na terenu, znaju kako ljudi razmišljaju. Njima vjerujem više nego nekom ‘ekspertu’ s američkog ili britanskog sveučilišta. Kako je tehnologija napredovala, ima sve više mogućnosti da priča dođe do šire publike.
According to MSF classification, the camp has the “food and humanitarian emergency” level, which is the last level before “food and humanitarian catastrophe”. There are no food supplies for 6 months, water is provided by MSF makes 20 leters a day per person, which is not enouth with the emount of every day newcomers and hard weather conditions, as the camp is in the desert.
I u galeriji ‘War Photo Limited’ fotografi iznose svoju priču direktno u javnost, bez naknadnih intervencija, bez politizacije neke izdavačke kuće. U kontekstu izložbe, fotografije imaju mnogo jači učinak nego jedna fotografija na naslovnici. Uz vizualni prikaz, u galeriji uključuju i tekst kako bi izložba bila edukativna, pa posjetitelji imaju zaokruženu sliku o tome zašto se neki rat dogodio ili se upravo događa. Wade je fotografima koji izlažu u galeriji prepustio izbor fotografija i popratni tekst. – Ljudi dolaze na izložbe i te fotografije u njima potiču tisuću pitanja. Uglavnom su šokirani.
U radu galerije, Wadeu pomaže i supruga Nina Rusković Goddard, koja je zahvaljujući Wadeu postala veliki zaljubljenik u dobru fotografiju koja nudi pravu istinu. Osim što im je poslovna baza, Dubrovnik im je uz Zagreb postao dom, a njihovu malu obitelj čine i kćerkica Rea te pas Flin.
Galerija se nalazi u Antuninskoj ulici na broju 6, a izložbe su postavljene na dva kata i prikazuju ratne sukobe iz cijeloga svijeta. Trenutno su u galeriji ‘War Photo Limited’ postavljene dvije izložbe. Izložba o raspadu Jugoslavije i ratu u regiji koja ima stalni postav na drugom je katu galerije, a autori tih ratnih fotografija iz ratom zahvaćene Hrvatske, Bosne i Kosova neki su od najpoznatijih svjetskih ratnih fotografa današnjice, poput Alexandre Boulat, Chrisa Morrisa, Clausa Bjorn Larsena, Darka Bandića, Ron Haviva, Yannisa Behrakisa i brojnih drugih, a tu su također i ratne fotografije Wadea Goddarda.
Druga izložba nosi naziv ‘Protective Edge: Gaza 2014’, čiji je autor Alessio Romenzi i traje do 15. srpnja nakon čega se otvara izložba ‘Human Price of War’, autorice Marie Turchenkove, koja je zadnjih nekoliko godina snimala ratni sukob u Jemenu i jedna je od svega nekoliko stranih novinara koja je uspjela ući u tu zemlju, fotografirati tamošnju humanitarnu katastrofu.
Galerija je i prodajna, a također i edukativna pa ju često posjećuju u svrhu edukacije škole i sveučilišta. – Radimo na tome da mlade educiramo o ratnim sukobima, a posebno da shvate kako upravo netolerancija, nasilje i nacionalistički idealizmi dovode do raznih ratnih sukoba, dodaje Wade Goddard, čija je galerija već godinama na vrhu ljestvice na TripAdvisoru, koju posjetitelji predlažu da se obavezno posjeti u Dubrovniku (link).
