Iako je osnova našeg društva, između ostalog, sloboda izražavanja svi smo se bar jednom u životu susreli s predrasudama. Na poslu, fakultetu ali često i u školskim klupama predrasude i stereotipi su rezultat mentalne inercije ljudi, sklonosti generaliziranju i sklonosti da svijet promatraju u kategorijama “crno-bijelo” umjesto u tisuću različitih nijansi. Djeca u ranoj životnoj dobi ponekad se i nesvjesno uče da su određeni stavovi “ispravni”, i oni formiraju mišljenje bez da odvagnu sve strane određenog pitanja. Ako na to sve dodamo i problematiku male sredine, vrlo brzo će nam postati jasno koliko teško može biti odrastanje talentiranog induvidulca koji je umjesto nogometa recimo izabrao ples.
Naš grad prepun je plesača i plesnih klubova, ali još uvijek se na prste jedne ruke mogu izbrojati muški plesači. Danas ćete upoznati Mihaela Tošića, učenika osmog razreda, koji iza sebe već ima nastup u finalu hrvatske inačice Supertalenta, mnogobrojna svjetska i državna natjecanja, festivale…
Kad se rodila ljubav prema plesu, zašto baš step?
Ljubav prema plesu rodila se prije 8 godina. Moja susjeda plesala je u klubu Step ‘n’ jazz I svidio mi se taj stil prvenstveno jer je dosta drugačiji. Iako mi je bilo fora, postojao je taj stereotip i strah što će drugi reći. Međutim, kada sam na Stradunu prvi put vidio muškog step plesača odlučio sam da i ja to želim. Step mi se sviđa jer je drugačiji, sam proizvodiš ritam i omogućava puno prostora za napredak.
Kako je u maloj sredini gdje nema puno muških plesača biti jedan od njih?
Velike predrasude oduvijek stižu na moj račun najviše od strane dječaka mojih godina, ne sviđa im se to što je netko drugačiji i ima svoj san koji želi slijediti. Potrebno je puno snage za izaći na pozornicu znajući da uvijek postoji netko kome se to neće svidjeti, ali naravno poštujem različita mišljenja. Postoje i pozitivni komentari, ljudi me doista hvale, zovu na razne nastupe, često mi se ljudi koje ne poznajem javljaju i govore da sam sjajan i da ne odustajem.
Koliko odricanja je potrebno da se potignu zavidni rezultati na svjetskoj razini kao što su tvoji?
Puno je tu odricanja, svi moji prijatelji odlaze vani, na pizzu, sok, u kino, a ja idem na trening. Tamo imam svoju ekipu i osim što učim kako biti plesač, učim i važne životne lekcije, a za to je zaslužna moja trenerica i prije svega prijateljica – Linda Valjalo.
Jako važno kod treninga je da tamo ideđ jer to voliš i želiš, samo tako ćeš steći rezultate, jer I kad nemaš redovan trening u dvorani tvoja soba pretvara se u najveću pozornicu, gdje kapljice znoja znače više nego išta.
Kako je bilo na natjecanju u Osijeku?
Na prvenstvu Hrvatske u Osijeku stekao sam sjajne rezultate step koreografija, te sam postao prvak države u solo kategoriji po sedmi put u ovih osam godina. Također, osvojili smo prva mjesta u formacijama i malim grupama. Trio, koji sam plesao s Nikom Lazo i Laurom Ficović i duo s Nikom Lazo osvojili su treće mjesto i plasirali smo se na svjetsko natjecanje. Na svjetskom natjecanju iz našeg kluba prošli su još jedan trio, duo i dvije solistice.
Biti će nam čast predstavljati Hrvatsku i Dubrovnik na tako velikom prvenstvu gdje smo briljirali i prošle godine.
Najljepše sjećanje koje te veže za step?
Ne mogu izdvojiti samo jedno. Sve uspomene su lijepe, od finala Supertalenta, svjetskih i državnih natjecanja, do festivala. Svaki trening je za mene poseban i svaki izlazak na pozornicu kako svjetsku, tako i onu zamišljenu u mojoj sobi je dragocjen.
Koji su ti planovi za budućnost što se plesa tiče?
Sigurno se želim baviti plesom i završiti plesnu akademiju u Zagrebu, ali hoću li biti svjetski plesač, trener u nekom studiju ili običan mali čovjek koji pleše u svojoj sobi za sebe… Zasad mi je svejedno, jer kad plešem, odlazim u neke druge dimenzije.
Što je to što te motivira i drži upornim?
Najviše me motivira moja obitelj i prijatelji, naravno trenerica Linda i njena majka Shona koja je step dovela u Dubrovnik. Motivaciju dobivam i od onih koji me ismijavaju jer me tako zapravo podižu i njihovim ponašanjem tjeraju da budem još bolji.
Poruka za sve muške plesače koji se boje početi plesati?
Ples je nešto predivno, sve što ti život ukrade ples ti vrati trostruko! Ne obaziri se na komentare drugih… Ako imaš svoj san – sljedi ga. Budi ono što jesi i nemoj dopustiti drugima da upravljaju tobom, jer je život samo jedan i treba ga iskoristiti do kraja. Sanjaj otvorenih očiju i uvijek budi ono što jesi, a ne ono što drugi žele da budeš!
Razgovarala : Petra Japunčić
