Kolegica iz redakcije je prije gotovo godinu dana objavila članak o Dubrovniku koji me poprilično iznenadio. Članak govori o predivnoj prošlosti ovog grada kroz zanimljive stare fotografije. Što me zapravo iznenadilo? U Zagrebu postoje zagrebačke gospođe koje uvijek izgledaju za nijansu “finije” od ostalih, konzumiraju najbolje od pića i hrane, izražavaju se na kulturan način i nose odjeću koja odiše stilom koji rijetko tko može pratiti. Primijetila sam da u Gradu takve osobe zovu “gospođe”. Naglašavam, još uvijek pokušavam shvatiti sve pojmove u Dubrovniku koji opisuju neko stanje, osobu ili osjećaj. Te divne gospođe zaista imaju neki posebnu energiju. Zapravo kada ih vidite, odišu gracioznim sjajem, ali imaju mjeru. Nekako svojim kretanjem, govorom i stilom odijevanja pričaju priču Dubrovnika nekad.
Pronašla sam fotografije Dubrovnika iz davnina. Kako je turizam imao drugačiju ulogu u gradu i koliko je Dubrovnik u to neko davno vrijeme bio središte stila, luksuza, ali ono najbitnije, naglasila bi se svime time i njegova snaga utkana u znamenitostima koje ovdje stoje stoljećima. Danas svi žudimo za nekim retro stvarima i detaljima, nekako mislim da su retro elementi u našem društvu podsjetnik na vrijednosti u društvu.
Razlika između Zagreba i Dubrovnika jest ta što ljudi u Dubrovniku žive Grad. Apsolutno su okrenuti ka tome da im bude dobro u ovom spomeniku kulture i urbanost grada kao u ostatku Hrvatske nikad nije u planu. U redu, bilo bi dobro unaprijediti određeni sadržaj i još više naglasiti ljepotu ovog mjesta, ali treba pohvaliti Dubrovčane upravo zbog toga što su toliko povezani s gradom.
Da se vratimo na gospođe. Kada pogledate ove slike iz prošlosti, sigurno pomislite kako je to – lijepo. I jest! U svakom pogledu. Dubrovnik je spomenik kulture, barem što se tiče stare jezgre grada i unutar zidina je nekako rođenjem nametnuto lijepo ponašanje i stil koji će prikazati Dubrovnik u najboljem svjetlu. U današnje vrijeme kada mnogi padaju pod trendove, Dubrovčanke postavljaju svoje.
Barem one koje su skupile godine iskustva i posvećene su životu koji karakterizira uživanje u suncu, kavama, komunikaciji s ljudima i radu koji im omogućuje upravo te luksuze. Zašto sve ovo pišem? Dubrovnik nekako sam po sebi kao spomenik kulture i moći podsjeća svoje građane na to da moraju voditi računa o prošlosti da bi znali živjeti sadašnjost te da gledaju u budućnost kako bi stvari ostale kakve jesu ili da bude bolje.
Ta komunikacija kamena i ljudi koja se prožima putem običaja koji se i dalje održavaju kao u prošlosti, stila odijevanja koji je pristojan i decentan, hrane koja se i dalje priprema na tradicionalan način uz dodir modernih detalja koji idu tik uz vrijeme u kojem se danas nalazimo, Dubrovnik čini gracioznim gradom na više načina. Nadam se samo da će se u Gradu riješiti problem masovnog turizma koji već nekoliko godina ispire ljepotu Dubrovnika. Zavirite u dubinu ovih fotografija, možda ćete i vi vidjeti ono što ljudi ovdje žive i u 2017. godini.
Fotografije: Historical images of Dubrovnik
