Kad se probudim, prije jutarnje kave, neizbježan je ulazak na Instagram. Uz inspirativne fotke – jutro može početi. U mojim favoritima stoji i @katarinaradonic, Dubrovčanka koja svojom kreativnošću i dobrim ukusom osvaja na prvu.
Kako si se odlučila za Milano? Kada i zašto si pošla?
Moja ljubav prema Breri (op.a. The Accademia di Belle Arti di Brera), akademiji na kojoj studiram, rodila se na prvi pogled, za vrijeme posjete prijatelju koji je upravo tamo pohađao studij. Oduševljeno sam svima govorila da je nestvarno lijepa i da me podsjeća na Hogwarts. Kako kažu ”pazi što želiš, jer bi ti se moglo ostvariti” – već godinu nakon, moja se želja ostvarila. Zapravo je zanimljiva činjenica da sam kao mala uvijek pisala u leksikonima da mi je želja studirati modni dizajn u Milanu. Iako nisam upisala modni dizajn, kockice su se posložile na vrlo sličan način, pa sam se usmjerila na dekoraciju.
Uspjela si biti dio Milano Fashion Week-a? Kakav je osjećaj?
Pozivnica za ”svijet” milanskog Tjedna mode, stigla je od moje prijateljice Anastasije Vukojević u veljači 2016. godine. Anastasija se tada već neko vrijeme bavila produkcijom raznih događanja te me, poznavajući moje sposobnosti i interese, pozvala da joj se pridružim. Sada već gotovo dvije godine jako lijepo surađujemo. Ne smatram se osobom „opterećenom“ slijepim praćenjem modnih trendova, ali pratim rad brojnih dizajnera te je za mene predivan osjećaj biti u centru događanja takve vrste i pratiti njihovo nastajanje od samog početka. Na Fashion Week-u sam angažirana kao asistent produkcije, što podrazumijeva sudjelovanje u svim segmentima show-a: od castinga, dovođenja kolekcije, uređenja interijera preko postavljanja rasvjete pa sve do catwalk-a. Moja šefica, Cristina Rigamonti, surađuje s vodećim agencijama koje se bave organizacijom evenata, kao što su pariške La Mode en Images i Bureau Betak te londonska OBO, pa sam time i ja dobila priliku biti dio te priče.
Koji je bio tvoj prvi angažman?
Još se uvijek sjećam svog prvog angažmana za reviju Roberta Cavallija, dok je za tu modnu kuću dizajnirao Peter Dundas, te koliko sam bila fascinirana svim tim haljinama, cvijećem, scenografijom, orkestrom i čitavom organizacijom. Ne biste vjerovali koliko truda i rada stoji iza jednog showa čije je trajanje svega 20 minuta. Volim sav taj adrenalin, da ne kažem kaos i paniku, prije show-a te osjećaj kad se, niti desetke minuta nakon toga, svi grle i međusobno si čestitaju presretni, jer je sve dobro prošlo. Po samom završetku show-ova potrebno je sve razmontirati: ono što se danima spremalo, nestane u roku od nekoliko sati.
S kojim dizajnerima si radila do sada?
Od show-ova na kojima sam dosad radila, izdvojila bih one dizajnerske kuće Ermenegildo Zegna u organizaciji Alexandra DeBetaka. Oni zaista ostavljaju bez daha. Scenografija je očaravajuća, a kada krene muzika, svjetla, hod… jedino što preostaje je širom otvoriti oči i uživati. Iskustvo takve revije je zaista posebno. Da ne bi sve bilo tako savršeno, nažalost jako često ne možemo gledati samu reviju jer moramo pratiti događa li se sve redoslijedom kojim bi trebalo, ali i to ima svoje čari, jer se svakako ”nagledamo” za vrijeme proba. Nevjerojatne su i transformacije prostora i sve ono što organizatori uspiju napraviti od lokacija za evente. Do sad sam radila na revijama Bottega Venete, Roberta Cavallija, Ralpha Laurena, Ermenegilda Zegne, a krajem veljače ću raditi i na reviji Tommy-ja Hilfigera. Osim toga, imala sam prilike i vidjeti rad poznatih svjetskih šminkera, frizera i njihovih timova, kao što su Pat McGrath i Duffy.
Ljudi me često pitaju kako poznate manekenke i modeli poput Kendall Jenner i sestara Hadid izgledaju uživo. Moram priznati da su zaista sve jako lijepe, meni osobno čak i ljepše uživo. Jedino što su možda nešto niže nego što djeluju, neke više, a neke pak malo mršavije.
Čime se baviš u slobodno vrijeme, ako ga uopće imaš? Što bi izdvojila kao najdraži hobi?
Stvarno imam puno hobija, međutim jedan mi je ipak najdraži. To je fotografija. Oduvijek sam voljela fotografirati i to najviše ljude, ali otkad sam dobila Coca, on je nekako zauzeo prvo mjesto. 🙂
Fotografiram svime: mobitelom, aparatom, podvodnim aparatom i odnedavno, na moju neizmjernu sreću, i Fuji Instaxom. Ipak, podvodna fotografija za mene ima posebno značenje jer sam od malena gajila ljubav prema svemu vezanom uz more. Ljubav prema moru su mi prenijeli roditelji, koji su se i upoznali na tečaju ronjenja. Nažalost, podvodnom fotografijom se mogu baviti samo mjesec dana godišnje, no već imam spreman projekt crno-bijelih podvodnih fotografija te jedva čekam priliku kada će moći ugledati ”svjetlo dana”.
Tvoj pas, Coco, postao je Instagram ikona! Čak ima i svoj profil?
Posljednje tri i pol godine, koliko je prošlo otkad sam ga dobila, nije prošao dan da me to malo stvorenje ne nasmije svojim ”facama” i ponašanjem. Moj dečko i ja, stalno se zafrkavamo s njim i ”glumimo” što Coco želi reći, te je tako krenula izrada njegovih fotografija s didaskalijama koje sam odlučila podijeliti i s ”ostatkom svijeta”. Nadam se da bar djelomično uspijevam prenijeti veselje koje on nama donosi. Nije što je moj, haha, ali je divan i ima nevjerojatnu karizmu. Tko god ga vidi zaljubi se u njega, čak i oni koji prije nisu htjeli niti dodirnuti psa – njega grle i ljube. Kako je u Milanu svugdje dozvoljeno dovoditi pse, Coco je svugdje sa mnom: na izložbama, kavama, šetnjama i putovanjima u obližnje gradove.
Fali li ti Grad? Koliko često dolaziš i što najviše voliš raditi kad dođeš doma?
I Cocu, i meni, jako fali Grad. Ali, u budućnosti se planiram vratiti doma. Dolazim svakog ljeta, te obično ostanem nekoliko tjedana. Trudim se dolaziti i na Božić, jer što je Božić bez Badnjaka u Gradu? Nažalost, Dubrovnik je jako loše prometno povezan s Milanom, pogotovo za putovanja s Cocom. Nadamo se da ćemo od proljeća biti povezani direktnom avionskom linijom pa će i naši dolasci doma biti češći.
Većina meni dragih ljudi je upravo u Gradu. To su ljudi s kojima sam provela djetinjstvo, i s kojima dan danas ispijam kave. Za vrijeme svog odrastanja u Dubrovniku, okružila sam se divnim ljudima, koje još uvijek imam kad god dođem u Grad i s kojima uživam u dugim šetnjama, ispijanjima kava, odlascima na izložbe i koncerte, izletima po okolici i danima provedenim na kupanju.
Planiraš li uskoro neku izložbu?
Nadam se u skoroj budućnosti, o kojoj ću vas svakako obavijestiti. Projekti su spremni i ”čekaju u ladici”, samo je pitanje vremena i prostora. 🙂
