Kad sam čula da dečko moje drage kolegice Marine Ruso ima neko super-cool zanimanje vezano za popravak aviona i da je posjetio preko pedeset (PEDESET!?!) zemalja, morala sam istražiti o čemu je točno riječ! Tako vam danas predstavljam Đura Mileusnića, mladog Konavljanina koji je svoj život odlučio posvetiti kroćenju velikih željeznih ptica. Ali nije stao na tome. Naime, ovaj svestrani mladi čovjek voli i bicikle, a trenira, ni manje ni više nego – triatlon! Zvuči impresivno? A nismo još ni počeli….
Đuro, što stoji u opisu tvog radnog mjesta?
Riječ je o pripremi aviona za letenje, otklanjanje eventualnih grešaka, redoviti pregledi – veći, manji, poslije letni/dnevni pregledi, zamjena neispravnih dijelova, komunikacija s pilotima za vrijeme uključivanja i isključivanja glavnih zrakoplovnih motora, kao i ispunjavanje potrebne dokumentacije…
I…kako izgleda tvoj radni dan?
Ako govorimo o pripremi aviona za letenja potrebno je provjeriti “check” listu, a počinjemo od detaljnog pregleda aviona i provjera ima li vanjskih i/ili unutarnjih oštećenja, tlaka u gumama, provjera sustav za evakuaciju, provjera ispravnosti motora, navigacijskih uređaja, ispravnost putničke kabine, postoje li nedozvoljena curenja tekućina, provjera dostatne količine ulja, punjenje goriva, nadgledanje ukrcaja i iskrcaja prtljage, kao i brojne druge stavke… Mijenjamo kotače, dijelove aviona, nadograđujemo softvere odnosno održavamo cjelokupni mehanički i električnih sustav zrakoplova.
Koncentracija je, dakle, ključna…?
Bez obzira koliko jednostavne ili zahtjevne stavke koje provjeravamo bile, sve s naše “check” liste potrebno je detaljno i precizno provjeriti, te u slučaju greške ili nedostatka ukloniti iste. Nekada je to redovna priprema aviona za let, a nekada servis koji traje i nekoliko dana pa čak i mjeseci i radi se redovito nakon određenog perioda. U opisu radnog mjesta zrakoplovnog tehničara je da se drži točno propisane procedure izdane od proizvođača zrakoplova i tu jednostavno nema mjesta za preskakanje ijednog propisanog koraka. Uz to, iznimno važan je i timski rad i duplo provjeravanje svega što je napravljeno.
Kako si se odlučio baš za ovo zanimanje?
Zrakoplovstvo nije bio moj prvi izbor, ali kad posložimo stvari jasno je da je moj interes uvijek bio usmjeren prema prijevoznim sredstvima. Tako sam krenuo s pomorskim smjerom i diplomirao na Veleučilištu u Dubrovniku. Nakon što sam završio srednju školu i fakultet, skoro sam se ukrcao na brod. Ali, baš tada sam dobio i, priliku za rad u zračnom prometu.
Već na početku je bilo jasno da moram krenuti od početka sa svojim školovanjem, i to od srednje zrakoplovne škole Rudolfa Perišina u Velikoj Gorici, a onda je na red došlo školovanje pri Agenciji za Civilno zrakoplovstvo (CCAA).
Bilo je tu puno edukacije i usavršavanja…
Da, potrebno je jako puno edukacije, ali za određene korake ili unaprjeđenja u poslu, i iskustva. Tako je za svaki tip aviona na kojemu radim potrebno imati (osnovno) položeno školovanje i određeno radno iskustvo da bi ostvarila mogućnost dobivanja dozvole za održavanje baš tog tipa zrakoplova.
Redovito moramo polagati ispite kao što su područja sigurnosti ili ljudskih faktora i pogrešaka.
Edukacija ovom poslu je iznimno važna i podrazumijeva cjeloživotno obrazovanje.
Što je najteže u tvom poslu?
Meni osobno noćni rad, a posao je kao i svaki drugi, u nekim dijelovima zahtjevniji, a u nekim laganiji.
Tvoj posao podrazumijeva mnogo letenja? Koliko si zemalja posjetio ?
Ne podrazumijeva nužno mnogo letenja već ovisi o kompaniji. Na svom prošlom poslu sam često letio i tako posjetio pedesetak zemalja. Bilo je prilika i ponešto slobodnog vremena za vidjeti mjesto ili grad, no u svakom trenutku smo trebali biti pripravni i dostupni za mogućnost letenja.
Sad, kad sam se vratio u Dubrovnik (nakon 10 godina kojih sam bio baziran u Zagrebu), iako radim isti posao, puno manje letim. No, to ne znači da ću prestati sa svojim putovanjima, dapače, sada ću samo češće letjeti, ali kao putnik 🙂
Sigurno su upravo putovanja najbolji dio tvog posla?
Naša putovanja nisu turistička. Letimo zbog posla kojeg radimo i to zahtijeva punu koncentraciju za vrijeme operacija. Lagao bih kad bih rekao da naš posao nije stresan, budući da moramo imati stalni nadzor nad sustavom, ali pronađu se trenutci za uživanje u pogledima iz zraka. Samo neki od bezbroj lijepih prizora koje sam doživio su Moskva noću, Island, a let preko Dubrovnika uvijek ima posebno značenje za mene.
Mi kao putnici nikad ne vidimo ono sto se događa iza kulisa, a nerijetko se bojimo letenja… ima li potrebe za strah?
Često sam dio posade i znam kako to izgleda iza kulise i apsolutno nema razloga za strah – mislim da je dovoljno reći da se kao putnik se ne bojim letenja i nikad ga se nisam bojao.
A što se tiče onih koji imaju paničan strah i ne vjeruju meni, ni drugima da se ne bojimo leta, postoje i organizirani letovi kao tečaj suzbijanja strahova od letenja.
Osim aviona , čujemo da te privlače i neka druga prijevozna sredstva… koja i zašto…?
Pa da, odmah nakon željeznih ptica, bicikli su moja strast. Kada god imam vremena iskorištavam ga za boravak u prirodi i vožnju biciklom.
Možda je tajna veza između aviona i bicikla ta što su braća Wright za prva pred-letna testiranja koristili upravo bicikl. Jednostavno, oduvijek volim bicikle i avione. Kao dječak uvijek sam promatrao avione u letu, a još pamtim osjećaj kada sam dobio svoj prvi bicikl. Volio bih kada bi s biciklom mogao prijeći barem upola kilometara koliko sam prošao s avionom.
Kada ne popravljaš avione i bicikle baviš se sportom, točnije triatlonom. Zašto baš ovaj sport?
Cijeli život se bavim sportom i nakon brojnih iskustava u raznim sportovima, od stolnog tenisa preko penjanja, planinarenja, speleologije, pa sve do juda, otkrio sam triatlon. To je sport koji mi pruža dovoljno izazova i zadovoljstva zbog savladavanja tri discipline – plivanja, bicikla i trčanja.
Dodatna motivacija mi je to što se sve više ljudi bavim ovim sportom pa sada već imam puno prijatelja triatlonaca. A odlično je i to što popularnost triatlona raste i u Dubrovniku! Tu je cijela ekipa koja se priprema ili već sudjeluje na velikim triatlonskim utrkama poput Half Ironmana – riječ je o utrci koja se sastoji od 1,9 km plivanja, 90 km bicikla i 21 km trčanja.
Imaš li ti planova za takve ili slične utrke?
Svakako, prva half Ironman utrka je u svibnju kada se u Montenegru održava Ocean Lava, a plan je doći i završiti puni Ironman, ali o tom potom, do toga ima još puuuuuno treninga.
I za kraj, kako si se nakon svih 50 zemalja koje si posjetio ipak odlučio za život u Dubrovniku?
Nakon svih posjećenih zemlja, doma je ipak doma. Zadovoljan sam jer se priča posložila tako da mogu raditi ono što volim – kako u poslu tako i u sportu. Uz svu ljepotu mjesta u kojem živimo, tu mogu imati balans svega što volim.
 zemalja, morala sam istražiti o čemu je točno riječ!){kind=link}