Čuli ste za braću Sinković? Najpoznatije hrvatske veslače u paru? A jeste li čuli za poznatog mladog boksača Filipa Hrgovića? Sigurna sam da jeste. A jeste li znali da iza njih stoji cura iz Grada? Kiti Iveta, dvedesetsedmogodišnjakinja koja svojim zaraznim osmijehom i pozitivnom energijom teško ostaje neprimijećena.
Kiti, završila si novinarstvo u Mostaru i sada si zaposlenica jedne od poznatijih zagrebačkih PR agencija – PRiredba. Reci mi kako je sve krenulo?
Nakon završenog studija imala sam priliku upoznati Anu Petričić Gojanović iz PRredba studija. I to tu kod nas u Gradu. Ona ljeti vrlo rado posjećuje Grad, kultura i umjetnost njezine su velike ljubavi. Nakon nekoliko razgovora i zajednički provedenih dana pitala me je bi li se željela okušati u Odnosima s javnošću i bi li se od jeseni pridružila njezinom timu. Moram priznati kako me to pitanje zateklo, no pristala sam. Vjerujem kako se sve u životu događa s određenim razlogom i kako prilike ne bismo trebali propuštati. Da sam puno razmišljala s odgovorom, kalkulirala, postavljala si pitanje ‘Mogu li ja to?’, ‘Što ja planiram u životu?’, ‘Želim li napustiti Grad?’ smatram kako bih propustila jedno vrlo vrijedno i zabavno iskustvo. Pridružila sam se PRiredba timu na nepoznato, bez očekivanja, s uzbuđenjem i evo – ide moja treća godina u Priredbi. Počela sam doslovno od početka, došla sam u ured i čekala da mi se netko obrati satima, danima, da dobijem bilo kakav zadatak, da mi netko pruži priliku da se pokažem, da vidim koliko mogu, da uspijem. Danas ja vodim projekte, timove, komunikacije za velike agencijske klijente. Ne mogu reći da se i danas ne zapitam zašto sam od Ane Petričić Gojanović dobila ovu priliku no neizmjerno sam joj na tome zahvalna i sretna sam da sam tu priliku iskoristila. Naravno, svakim danom nastojim dati više od onoga što od mene očekuju kolege ili klijenti. Bez truda nema uspjeha, kao niti bez rizika. I poštovanja prema drugima, osobito kolegama….
Predstavnica si PR-a zlatnoj braći Sinković. Kakav je osjećaj? Kako je surađivati s njima?
Sjećam se kao danas trenutka kad smo potpisali ugovor s Braćom Sinković. Krenule su pripreme za sezonu, svjetsko prvenstvo, europsko prvenstvo, svjetski kupovi, državna natjecanja. U PRiredbi su trajali sastanci, tražili su se načini kako najbolje uz pomoć sportskog tima, Svjetske veslačke federacije i partnera Braće Sinković ponajprije Red Bulla, na kvalitetan način pripremiti Martina i Valenta za natjecanja. Te sam sastanke promatrala s udaljenosti, kroz staklenu stijenu, nakon sastanaka povirila bi u sobu za sastanke da vidim jesu li ostale kakve bilješke ili nešto iz čega bih mogla nešto doznati, naučiti, možda i sudjelovati. Jedan dan, k’o grom iz vedra neba, voditelj sportskih komunikacija Ranko Vučinić je pred svima rekao «Kiti će preuzeti digitalne komunikacije za Braću, upoznajte je s kalendarima i razmišljanjima, upoznajte je sa svime što se smije i ne smije, do kraja tjedna neka nam preda svoje ideje». Premrla sam. Tada su krenula pitanja – mogu li ja to, kako ću ja to, ja to ne znam, nisam nikada radila… No, onda sam već u idućem trenutku to prihvatila kao veliki profesionalni izazov i odlučila dati sve od sebe. I tu počinje moja svjetska avantura s Braćom Sinković. Od ničega preko svjetskih i europskih zlata, drame oko velikih ozljeda u ključnim trenucima do Olimpijskog zlata! Ne mogu Vam opisati kako sam se osjećala kada su Braća osvojila to zlato. Nisam znala bi li se radovala, plakala, počela pripremati komunikacijske poruke, fotografije za objave, zvala kolege…Osjećala sam se kao dio te velike pobjede – opravdano. Ništa manje nije bilo uzbudljivo niti nakon Olimpijskog zlata. Velika ozljeda i višemjesečna rehabilitacija s Valentom, promjena veslačke discipline o kojoj je govorio cijeli svijet – u jednom trenutku sjedila sam na kavi s našim novinarima, u idućem trenutku odgovarala na SMS novinara s Novog Zelanda, u idućem pripremala s prevoditeljima izjave za azijske medije, u sljedećem strepila hoće li puknuti veza dok se Braća iz Zagreba uživo javljaju u Good Morning America! Onda smo oženili Valenta, jer posao PR-a uključuje i dio brige oko organizacije i komunikacije vjenčanja i nastavili s natjecanjima u novoj disciplini.
Dobila si još jedan, rekla bih jednako bitan zadatak – Filip Hrgović…
To bih možda mogla smatrati i najvećim izazovom. Ja volim borilačke sportove! Haha… Jednom sam se u uredu čak izborila i svojim kolegama oduzela projekt MFC borbi u Zagrebu i vodila taj projekt. Filip je jedan nevjerojatan čovjek. Ono što me osobito raduje u ovom poslu sa sportašima je što uz njih jako puno učiš o sebi i o tome kako se nositi s profesionalnim i životnim situacijama. Ono što je najvažnije što od njih naučiš jest da nema odustajanja. I kada padneš, pogriješiš to nije kraj, na tebi je da ustaneš, da se pribereš, da popraviš ono što si napravio i kreneš dalje. Moraš biti svjestan da i kad si na vrhu, kad si najbolji u onome što radiš ti nisi najveći niti najbolji na svijetu. Ti si jedan od mnogih, mnogi žele biti na tvom mjestu i svaki dan moraš naporno raditi i dokazivati se. O tome sam jako puno naučila od Filipa. S njim smo počeli surađivati nakon Olimpijskih igara kada je odlučio napustiti svog dotadašnjeg menadžera i prijeći u profesionalne vode. Rad s Filipom svake minute je izazov. Naporni treninzi, ulazak u profesionalne vode, promjene menadžmenta, spariranje najvećim svjetskim boksačkim zvijezdama veliki su koraci koje kao njegov PR moram kvalitetno pratiti.
U stalnom si okruženju poznatih hrvatskih celebrity-a. Prisustvuješ mnogim eventima. Kako je to izgledalo ispočetka?
Kada znate tko ste, od kuda dolazite, koji je vaš zadatak, gdje pripadate, koje su životne vrijednosti kojima stremite onda nema izazova niti u životu niti u poslu koji vas mogu poljuljati. Mnogi misle kako je posao PR-a jedan film. Moji prijatelji ili oni koji me ne poznaju zamišljali su moj posao tako da vrijeme provodim u društvu poznatih osoba, s njima idem na objede ili u shopping, dobivam razne poklone, idem na putovanja, stalno odlazim na partije… Ne mogu reći da ovaj posao nije lijep, no nije ni približno takav. PR-ovci su osobe iz sjene, rijetko ih se sjetite kad je nešto super, a uvijek ih se sjete kad nešto pođe po krivu. Istina, poznajem puno poznatih osoba no s rijetkima od njih sam prijateljica. Imamo korektan poslovni odnos pun poštovanja. Možda me je u početku fasciniralo kada bih upoznala Jelenu Rozgu, Darija Šimića, Bob Sappa…no, vrlo brzo shvatite kako su svi oni veliki profesionalci, kako naporno rade i kako je važno da profesionalno radite svoj posao, što oni na koncu i cijene. Iskreno, uživam u slobodnim trenucima, daleko od svog tog svijeta poznatih i slavnih, u društvu svojim prijatelja iz Grada, iz djetinjstva, u domaćoj hrani i čaši dobrog vina na nekom proplanku oko Zagreba. Još više uživam u svojim slobodnim danima ljeti u Dubrovniku!
Fali li ti Grad? Koliko često dolaziš?
Naravno da fali i dolazim kad god mogu, svaki slobodan trenutak iskoristim provodeći vrijeme sa svojom obitelji i prijateljima koji su u Gradu. Dubrovnik je moj grad, moja duša, vječito nadahnuće i ljubav koju nitko i ništa ne može ugroziti. I mislim da ga je George Bernard Shaw najbolje opisao rekavši „ako tražite raj na zemlji, posjetite Dubrovnik!“.
Ali isto tako moram napomenuti kako je Zagreb predivan i ima svoj šarm koji vas osvaja na prvu, te smatram da sam privilegirana da mogu učiti i raditi u ovom gradu.
Što ti je najdraže kada dođeš u Grad?
Đir kroz Grad i čaša vina na Stradunu!
Pročitala sam u jednom intervju-u da si navela svoju majku kao jedini i najbolji životni uzor?
Dobro si pročitala 😊 Nisam uzore nikad tražila u nekim zvijezdama ili slavnim osobama jer je moj najveći uzor cijeli život pored mene, u svim usponima i padovima, i u svim teškim ali i sretnim trenutcima – moja majka. I nemam dovoljno riječi da je opišem, ona je čudo od žene! Znam samo da mi je najveći kompliment kad me netko usporedi s njom.
