Znam što mislite. Luda je ako uopće pokuša povući paralelu između New Yorka i Dubrovnika. I zaista, na prvi pogled su neusporedivi. Ali budući da sam stjecajem okolnosti provela par godina u Velikoj jabuci, usudit ću se, po prvi put, usporediti grad u kojem sam rođena i odrastala s onim u kojem sam zaista i odrasla.

dubrovnik rozeta lena

Male stvari koje čine veliku razliku 

Kad sam tek preselila u New York, uslijedili su mjeseci prilagodbe tijekom kojih sam se pokušavala riješiti navike ljubljenja prijatelja u obraze prilikom pozdravljanja – tipično europski, gotovo neizostavno u Dubrovniku i jako neprikladno u Americi. Odonda, usavršila sam rukovanje sa zagrljajem i tapšanjem po leđima baš onako kako to rade Njujorčani.

Nakon nekog vremena više nisam bila zadivljena “čudima” velegrada (ljekarnama koje rade 24 sata, taksijima koji su uvijek na pravom mjestu u pravo vrijeme, korejskom kosher hranom koju možete naručiti preko aplikacije), a naviknula sam se i na one manje glamurozne strane (stanove veličine kutija za cipele, čudake u podzemnoj i prehladne zime).

Postoje važne stvari koje će curi iz Grada uvijek nedostajati kao na primjer hrana iz Jadranskog mora (jednostavno ima bolji okus) ili večernja šetnja uz more bez bliskih susreta sa znojnim, polu-odjevenim joggerima.

Također, tu je i nezgodna jezična barijera – ne znam jesu li ikad u 5 godina izgovorili moje ime točno. Ne krivim ih.

dubrovnik new york cavtat

Odijevanje

Bez sumnje, život u New Yorku me na neki način amerikanizirao. Znala sam to kad sam prvi put u donjem dijelu pidžame sjela na svoje stepenice u Brooklynu. Dubrovčanka si to ne bi apsolutno NIKAD dopustila. Nakon toga sam, u njima prošetala do trgovine i onda više nije bilo povratka. Ovu sam “deformaciju” poput kakvog ružnog suvenira, uredno donijela i u Dubrovnik. Reakcije su uvijek zabavne. Kad smo kod toga, iako sam aktivno radila na akcentu, pravi Njujorčani su uvijek vrlo brzo detektirali da sam Europljanka. Možda ono što Francuzi zovu “je ne sais quoi” i nije rezervirano samo za njihovu naciju…

Kava

Kava u Dubrovniku je ritual. Sjedneš, uživaš, upijaš sunce, more, cvrkut ptičica i jutarnje tračeve. Može trajati satima. Konobar te zove imenom, a zna i da piješ veliki s hladnim. Čega? PA MAKIJATO naravno.

U New Yorku je kava uvijek “to go” i pije se u hodu, dok trčiš prema odredištu i proljevaš tu vruću tekućinu po sebi. Vjerujte, to izgleda puno gore nego što zvuči. A i jutarnje tračanje nekako gubi smisao u tako velikom gradu.

Druženja

U Dubrovniku se ide “u đir”. Zapravo, đir potječe od talijanske riječi “il giro”, doslovno obilazak, šetnja, “ajmo napravit đir” (prošetati), ima više značenja, a u ovom kontekstu đir u Dubrovniku je mishmesh druženja,
izlazaka, šarma, razgovora, a ponekad i sama šetnja Stradunom (gore-dolje) može biti đir. Đir ne treba novac, povod, svrhu ili opravdanje. Đir nema vremenska ograničenja, može početi večeras i završiti sutra ujutro.

U New Yorku nema đira. Svaki izlazak iz stana ima svrhu. Zna se točno gdje se ide, i do kada će se izbivati iz stana, osim kad su noćni izlasci u pitanju. Po tom pitanju je glavni grad svijeta ipak potpuno nepobjediv.

new york food

Gužva

Iako se Dubrovnik često romantizira, moje mišljenje je da njegovu ljepotu najbolje možete doživjeti u tišini grada, zimi, poslije bure. Kao i svaki turistički grad, Dubrovnik je u sezoni košnica i malo je mjesta na kojima zaista možete uživati u privatnosti. Ali čak ni onda to nije nemoguće.

New York je pak prepun 365 dana godišnje i za tamošnje ugostitelje i trgovce nema predaha, ipak u Dubrovniku ugostitelji imaju taj luksuz odmaranja izvan sezone.

Ljepota i jednostavnost življenja

Ako pričamo o kvaliteti života (ovo možete interpretirati na više načina) mislim da je mediteransku lagodnost života u Dubrovniku teško usporediti s užurbanim New Yorkom u kojem je vrijeme skuplje čak i od novca. Međutim, svatko bira sebi, a dok ne probaš ne možeš ni znati. Nisu naši stari bili ludi kad su govorili ”Svugdje pođi, doma dođi” 🙂

new york go dubrovnik

Fotografija : Lena Šutić