Iz dva bidona, tek naizgled obična i prašnjava, na jedan od brojnih radnih stolova u svojoj dubrovačkoj radionici, gospar Miše Milovčević, jedini dubrovački umjetnički ljevač istresa pravo ‘morsko blago’ koje je izronio iz podmorja podno Orsule, posebno za šiloka. Osim što ‘zlatne ruke’ ovog istinskog 71-godišnjeg umjetnika i vrhunskog majstora svoga zanata, već desetljećima iz dana u dan stvaraju prava remek djela od lijevanog željeza, mesinga, bronce, aluminija i drveta u vidu umjetničkih i uporabnih predmeta, suvenira, svjetiljki i raznih skulptura, Miše Milovčević je i strastveni ljubitelj ronjenja još od svoje mladosti.

dubrovnik ljevač

Ti česti odlasci u morske dubine uvijek rezultiraju i nekim ‘ulovom’ starinskih predmeta koji se nađu na morskome dnu, ne dubljem od 10 metara, a ‘zbirka’ je stilski, uporabno, geografski i vremenski vrlo raznolika. Nekoliko dana prije nego što sam posjetila gospara Miša u njegovoj radionici nasuprot dubrovačkog kina Slavica, nazovem ga na telefon i kažem mu kako tražim za jedan moj ‘umjetnički uradak’ – torbu dizajniranu u obliku vrata palače Skočibuha-Bizzaro u Restićevoj ulici na Pustijerni, prikladno minijaturno kucalo koje će dočarati originalno renesansno kucalo, koje se nalazi na vratima spomenute palače, a koje u Dubrovniku, uvjerena sam, mogu pronaći samo u njegovoj radionici. I naravno, nisam nipošto pogriješila adresu. U radionici gospara Miša možete pronaći čak i to.

kravata dubrovnik ljevač

Nemoguće je zamisliti što se sve nađe na jednome mjestu nakon morskih izrona – od staroga grčkog novca, jugoslavenskih dinara, manžeta, starinskih ukrasa, brava, slavina, ključeva, ostataka od rostfraja…Nakon termičke obrade u Mišinoj radionici, ti predmeti se pretvaraju u izvorne dubrovačke suvenire i razne druge zanimljive predmete.

dubrovnik ljevač kolaž

Vrijedni obrtnik uvijek radi više poslova u isto vrijeme, pa je u radionici pravi multitasking. Trenutno dovršava jednu ogradu od lijevanog željeza, radi ambleme za dubrovačku Lučku upravu, izrađuje tablu od bronce za restoran Nautika povodom Michelin nagrade…A uz sve to ima puno posla oko vlastitih umjetničkih uradaka i suvenira.

Mišo dubrovnik ljevač

‘Pripremam se za sezonu, jer već godinama radim autohtone suvenire, najviše kipove sv. Vlaha, te moj originalni proizvod – otvarače za boce u obliku kravate. Prodajem ih u nekoliko dubrovačkih galerija i u suvenirnici Kneževa dvora’, objašnjava nam.

Sveti Vlaho dubrovnik ljevač

“Kipove sv. Vlaha izrađuje od raznih vrsta drva – masline, rogača, oraha, ariša, trešnje…U jednom dubrovačkom đardinu pronašao je trešnjino drvo staro 100 godina. – Ta je trešnja stala otkinuta više od 20 godina, cijela je već bila sagnjila. A ja sam ju donio u moju radionicu i napravio kipove sv. Vlaha od tog drveta. Ostale su rupe u drvetu, a meni se to baš svidjelo, kaže gospar Milovčević i dodaje: ‘Svačim se bavim. Popravljam, restauriram, izrađujem novo, ali najvažnije mi je da radim ono što mi je gust i da je raznoliko”.

detalji dubrovnik ljevač

Ne volim serijsku proizvodnju, uhvati me kolap kada netko naruči sto komada nečega. Kada radim nešto novo i drugačije, to mi je interesantno. Imam tu neku umjetničku crtu, pa odmalena i slikam. Kada sam bio mali zvali su me ‘mali Michelangelo’, dodaje Miše, koji je član i osnivač ULIPUD-a u sklopu kojega je imao čak 186 izložbi slika. Još uvijek je aktivni član ULIPUD-a, bavi se izradom kipova i skulptura, a njegovi su umjetnički uradci po cijelome svijetu. Jako je ponosan što ga je zapala čast povodom trećeg posjeta pape Ivana Pavla II. Dubrovniku 2003. godine da izradi prigodne medalje. Ponosno ističe i da mu je specijalnost izrada starih dubrovačkih lukjerniza, specifičnih svjetiljaka s tri plamenika iz doba Dubrovačke Republike koje se ‘lože’ na ulje. Za te je povijesne lampe na Zagrebačkom velesajmu dobio od Ministarstva obrta RH Nagradu za unutarnje uređenje.

dubrovnik ljevač

Iako je već godinama u mirovini, nimalo ne miruje. Obrt vodi sa sinom Jadranom. “Ovaj posao je moja velika ljubav, unatoč tome što je težak i jako prljav. Druga velika ljubav su ribanje i ronjenje. U radionici provodim jako puno vremena, ali više volim raditi praznicima, onda imam mir, a i sin mi isto pomaže u radionici, koliko stigne uz svoj stalni posao. Naslijediti me neće skroz u ovom poslu, iako zna sve raditi, ali ipak ima svoju profesiju”, dodaje Miše koji je u mladosti 15 godina živio u Milanu. U Italiji je dosta i naučio o svom zanatu, o svim tajnama kreativnih obrada metala i plemenitih kovina.

dubrovnik ljevač mišo

Dugogodišnji je član Udruženja obrtnika Dubrovnik, a jedan je i od najzaslužnijih u poticanju na nastupanje i izlaganje obrtnika koji se bave proizvodnom djelatnošću. U svom poslu koristi se 3000 godina starom tehnikom izgubljenog voska, a u obradi predmeta koristi čak i stare tajne tehnike bruniranja i patiniranja metala. Meštar Miše upotrebljava i tehniku direktnog unikatnog lijevanja stvaranjem oblika u pijesku što ima stopostotnu originalnost i 99 posto nemogućnost kopiranja.

Gospar Miše dubrovnik ljevač

U njegovom ogromnom obrtničkom ‘opusu’ nalaze se i sportske medalje koje izrađuje za razne klubove i natjecanja, rektorske kolajne za dubrovačko Sveučilište, table od bronce na Biskupskom sjemeništu i dubrovačkom Sveučilištu, razni kipovi za brodove Atlantske plovidbe…I ulične svjetiljke od lijevanog željeza u ulici Uz Posat su nastale u njegovoj radionici. “Nitko ne može vjerovati da netko još uvijek nešto sam proizvodi, izvorno, svojim rukama. Iako je to teško suprotstaviti jeftinim, kineskim suvenirima. No, i da hoću ne bih mogao više proizvoditi”.

radni prostor dubrovnik ljevač

Meštar Miše je izradio i cijevi za trombune Dubrovačkih trombunjera, povijesne postrojbe koja plotunima svake godine uveliča Festu sv. Vlaha. Njegovih su ruku djelo i replike mača na Orlandovu stupu koji je redovito na meti vandala, pa je gospar Miše do sada već dvaput izrađivao mač za kip viteza Orlanda.

detalji dubrovnik ljevač

Jedini je obrtnik koji je do sada iz Dubrovnika dobio nagradu ‘Zlatne ruke’, najviše priznanje Hrvatske obrtničke komore, koje mu je dodijeljeno 2009. godine. A vjerojatno i posljednji, jer za proizvodnju, pogotovo u rangu takve kvalitete kao što su djela gospara Miša, sve je manje interesa da se netko time profesionalno bavi. Unatoč prašini, te prljavom i vrlo zahtjevnom poslu, u ovoj radionici trajno nastaju zaista prava remek djela.