Posljednjih dana na svakom koraku susrećem riječ „vrijednosti“. Ne želim reći da netko (oni, ili ja) razmišlja u pogrešnom smjeru, ali sam sigurna da navedenu riječ potpuno drukčije shvaćamo.
U mislima se pojavi mala ja. Raščupana i pospana, trčim prema kupaonici u nedjeljno jutro. „Mama, i ja ću se umiti u cvijeću, da mirišem i budem cvijet!“ Ona me uzima i podiže k umivaoniku, i ja postajem njezin cvijet. Prošlu nedjelju cvjetno umivanje sam odradila sama, jer se još nitko nije dosjetio kad odlaziš na fakultet, kako ponijeti mamu u džepu.
Dok sam odrastala, pripreme za Uskrs uzimala sam pomalo zdravo za gotovo. Svoje sam obveze odrađivala automatski, zato što mama kaže da trebam ići na misu ili zato što će netko doći, pa je red da ima kolača na stolu. Ako bih ugledala priliku, pobjegla bih na kavu i ostavila mamu samu u zatočeništvu kuhinje. Obiteljski ručak se podrazumijevao, jer što bi se moglo dogoditi pa da netko ne bude tu?
Onda je jedne godine mama morala raditi puno, cijeli Veliki tjedan. Jer žena radi u bolnici, a ljudi su, nažalost, bolesni čak i u vrijeme blagdana. To mi je tad bilo nedopustivo. Te sam se godine sama uhvatila u koštac sa penganjem jaja i kolačima. I sve sam odradila, baš onako kako bi i mama proteklih godina. Ali činilo mi se da su mamina uskršnja jaja šarenija, a kolači, iako su dobro ispali, nisu bili toliko ukusni. Stan mi se činio nekako veći, i prazniji no ikad. Na Uskrs je mama, ipak, bila doma. Ujutro smo se spremile i uputile u Grad na misu. Košaru sa hranom za blagoslov, koju bi prijašnjih godina mama uvijek morala nositi, objeručke sam prihvatila. Više mi se i nije činila tako teška kao kad sam bila manja. Nakon mise i blagoslova hrane, došle smo doma i zajedno pripremale obiteljski objed. Mama mi je asistirala u kuhinji, a meni je Uskrs odjednom dobio smisao. I uopće mi nije bilo bitno što se nalazi na stolu. Samo sam htjela osjećati blizinu i smijeh onih koji taj stol okružuju.
Valjda to tako treba biti. Iscrtana voskom i pengana u lučini ili bojama iz vrećice, jaja će ispasti dobro samo ako kraj sebe imate nekoga tko od vas uči kako zagrijati vosak, da dogodine može sam. A kolači će biti ukusniji ako se imate s kim smijati kad vam pukne biskvit ili se krema razlije. Valjda je On to tako zamislio. U krugu najbližih, zagrljeni smijehom. Da proljetno čišćenje ovog tjedna započnemo u srcima, pa krenemo prema van. Da barem jedan dan u godini zaboravimo na razlike, i dozvolimo vrijednostima da zauzmu svoje mjesto. Valjda je On to tako zamislio, kad je svoju kožu ponudio da njome krpa naše rane. A zauzvrat traži samo jedno. Ljubav.
Samo da je mira u ovom ludilu koje nazivamo životom.
Sretan Vam i blagoslovljen Uskrs. Provedite ga s najbližima, jedino tako ima smisla.
Photo: Unsplash.com
 razmišlja u pogrešnom smjeru, ali sam sigurna da navedenu riječ potpuno drukčije shvaćamo.){kind=link}