“Nešto je nedostajalo u Dubrovniku.” tako David Farley, autor Wall Street Journal-a, jednog od najutjecajnijih međunarodnih poslovnih dnevnika, započinje svoj članak o zimskom periodu u Dubrovniku.
“Element koji nedostaje? Mnoštvo turista. Kakva je razlika između ljeta i zime u Dubrovniku? Gdje je masa ljudi koja se probija kroz uske gradske ulice? Ubacivači restorana koji pokušavaju namamiti goste u svoje restorane? Ogromni kruzeri koji vrebaju iz daljine?” pita se David i nastavlja kako su mu prijatelji savjetovali da Dubrovnik zimi izbjegava jer je “depresivno prazan” i da se više-manje sve, u Gradu zimi zatvara. Međutim, David je odlučio napraviti ono nezamislivo (čujete li bubnjeve u pozadini?) – posjetio je Dubrovnik zimi! (say whaaaat?)
I kako javlja, nije pogriješio: ” Zima je možda najbolje vrijeme da se vidi “Biser Jadrana”: Već treću godinu održava se festival koji traje od prosinca do siječnja. Proširio se i Gradu dao još više koncerata i nastupa na otvorenom. Za piće i hranu čeka se u redovima na ulicama i trgovima. Festival je u Stari grad vratio živost kakva se nije vidjela od razdoblja prije ranih 90-ih godina balkanskih ratova; dodano je više zimskih izravnih letova (primjerice iz Londona i Frankfurta); i sve više hotela otvoreno je tokom zimske sezone, nudeći dramatično niže cijene“.
David ipak primjećuje i neke nedostatke; restorani se zatvaraju ranije nego u sezoni, a posjeti srednjovjekovnim zidinama su ograničeni. “Može doći i do hladnih temperatura (niske temperature zimi – zaista revolucionarno, Davide) koje su tipično iznad 10 stupnjeva, ali je prošle godine snijeg pokrio Dubrovnik (e pa ovo već jest revolucionarno Davide!) .”
Autor članka se sastao i s našim bivšim gradonačelnikom Androm Vlahušićem koji je rekao kako Dubrovnik ne treba još više turista ljeti i da je iz istog razloga pomogao stvoriti Zimski festival.
No, ne podržavaju svi festival, konstatirao je gospodin David Farley :” Kad su se prije dvije godine pojavili štandovi s hranom i pićem na Stradunu, tu se prodavalo sve i svašta – od kobasica iz Slavonije do svježih kamenica iz Stona… “
Hmmm…Mi jedemo sve, ok?
“Mnogi stanovnici su se tad osjećali kao da je počinjena neka vrsta krivovjerja. Jer Stradun je najobožovanija ulica kojom ćete ikada hodati. Jedan od mojih prijatelja, lokalaca, rekao mi je da ne bi tresao ni pepeo cigarete po ulici. ” nastavio je.
Definitivno se slažemo, jer ako ne voliš svoje, kako ćeš voljeti tuđe?
Andro Vlahušić je za Wall Street Journal izjavio da može shvatiti odakle je ta ljutnja nekih lokalaca došla : “Znam da Stradun predstavlja gotovo duhovno mjesto za Dubrovčane. No, u Srednjem vijeku, Stradun je bio trgovačka ulica. Bilo je tu voća, povrća i stoke za prodaju. Ovo je svojevrsni povratak na to – ali samo na kratko vrijeme. “
Ok, mi baš ne možemo zamisliti, krave (op.a životinje, naravno) kako defiliraju spomenikom starine u 2017. godini, ali tko smo mi da sudimo?
Autor je popričao i s povjesničarom umjetnosti, Ivanom Vigjenom koji se osvrnuo na novine koje u ožujku i travnju uvijek pišu o popravcima pred ljetnu sezonu, i da bi, za promjenu, bilo pozitivno da se za Grad i njegove građane napravi nešto što nema nužno veze s turizmom u Dubrovniku.
DA!
Gradonačelnik Dubrovnika, Mato Franković kazao je da mu je želja da lokalci zimi uživaju na Stradunu, budući da ljeti izbjegavaju gužvu na Stradunu.
Apsolutno se slažemo, i pozdravljamo svaku inicijativu za opće veselje u Dubrovniku, bez obzira na godišnje doba. I vremenske uvjete.
Ukratko, autor se oduševio zimskom čarolijom Dubrovnika, a posebno mu se svidjelo morsko jaje koje kušao na kućici na Pilama. Probao je domaći umbul, kao i Stonsku tortu, te kazao kako nikad nije jeo ništa slično.
Davide, sve je ok, imamo recept za tebe. Zahvali nam kasnije.
Ne možemo biti sretniji što je zima u Dubrovniku tema svjetskog medija poput Wall Street Journal-a i iskreno se nadamo da je ovo samo početak jednog pozitivnog trenda. Bilo kako bilo, mi bismo ipak potajno voljeli da turističke mase, barem zimi, ostanu podalje od Dubrovnika, i da kušaju kobasice na proslavljenim Zagrebačkim kućicama. Čini nam se da je naš Grad u tim hladnijim mjesecima nekako intimniji, šarmantniji… Da je ponovno nekako – naš.
I da ne zaboravimo, u članku se nalazi i fotografija našeg sugrađanina, Dubravka Lenarta, koju smo između ostalih, objavili prošli tjedan. Riječ je o jednom od najvrijednijih dubrovačkih fotografa, čije nam slike baš uvijek izmame osmjeh na lice.
Cijeli članak Wall Street Journal-a pronađite ovdje.
Naslovna fotografija : Dubravko Lenert
