Mladi u Dubrovniku definitivno imaju što za raditi, pogotovo kada je riječ o turizmu. No, što je s onima koji, za promjenu, rade nešto drukčije? To su perspektivni mladi ljudi koji ne slijede masu, nego svoje snove. Oni se trude, padaju pa ustaju, ali ne odustaju. Jedna od njih je Tena Filičić koja je svoju sreću pronašla u modi. Osobno sam veliki zaljubljenik u modu, a Tenin rad pratim još od njezinih studentskih dana.
”Mogla bih reći da sam sanjar i lutalica. Osjećam potrebu da se krećem, putujem, istražujem, doživim nešto novo. Smatram da se uvijek sve može, i kad nešto odlučim, to i ostvarim.” – započela je Tena.
Svoju ljubav prema modi njeguje još od malih nogu. Dinamična i kreativna, kakva jest, predstavlja svoje misli i ideje na inovativan način. Nakon završene opće gimnazije u Dubrovniku, prepušta se svojim snovima i odlazi u Beograd gdje upisuje Fakultet za umjetnost i dizajn (FUD). Javlja joj se prilika da pođe u Ameriku na work&travel koju je bez razmišljanja prihvatila…
”Amerika mi je ostala u jako lijepom sjećanju. Voljela bih se vratiti, jer smatram da nudi puno više mogućnosti pri zapošljavanju i napredovanju.”
Na moje pitanje zašto se vratila u Dubrovnik, Tena odgovara: ”Iskreno, nakon što sam diplomirala i završila praksu, Beograd mi je malo dosadio i osjećala sam potrebu za bilo kakvom promjenom. U trenutnom nedostatku drugih opcija, vratila sam se doma dok ne smislim što ću. U međuvremenu, pokrenula sam svoj posao i zabavila se time, pa sam odlučila ostati tu neko vrijeme.”
Vratila sam se doma…
Rečenica koja mi se nastavila vrtjeti po glavi. Sjetila sam se svih onih prijatelja/poznanika koji povratak kući smatraju elementarnom nepogodom, kao i same sebe prije dvije godine. Ali, zašto uopće odlazimo? Zašto ostavljamo Grad?
Pitala sam je smatra li da je danas teško mladim ljudima u Gradu koji žele uspjeti i istaknuti se. ”Mislim da nije bitno gdje ste, ni koliko imate, već kako raspolažete s time. Ljudi moraju biti svjesni da uspjeh ne dolazi preko noći. Svatko tko želi uspjeti, naći će način.”
Zapitala sam se zašto ljudi nemaju hrabrosti? Zašto je lakše pobjeći?
”Ne smatram da bi mi negdje drugo bilo lakše ili teže. Grad je relativno mali pa se lako istaknuti. Ali, mana je ograničenost materijala za rad i broj ljudi s kojima ćete surađivati. Međutim, takve primjere možete pronaći u bilo kojem gradu, nije bitno gdje se nalazite, već kako se snalazite.” – nastavlja optimistično.
I, istina je. Nije bitno tko si, što si, već koliko vrijediš. Vrijedi pokušati, stvoriti nešto svoje, ili kako bi Tena rekla ”pretvoriti svoj svijet mašte, u realnost”, a to nam najbolje pokazuju njezine kreacije.
Posljednja kolekcija, ‘jesen 2017’ ili kako je Tena nazvala ”Vrtna čajanka”, inspirirana je secesijskom arhitekturom. Tako se i oblikovala njezina inspiracija, secesija u atmosferi trača i intrige, što je i tipično za naš Grad. Secesija je dekorativni umjetnički pokret, pa se odvažila za veći spektar boja nego prije. Dodajući cvjetni uzorak i cvjetnu čipku, poigrala se s kombinacijama prozirnih i neprozirnih materijala. Intriga i skandal koje želi vezati uz ovu kolekciju, naglašavaju da ovo svakako nije kolekcija za žene koje nisu željne pažnje. Cilj joj je bio osmisliti kolekciju u kojoj će svaki komad biti drugačiji, ali nosiv kao cjelina. ”Vrtna čajanka djelovala mi je kao savršen vizualni prikaz misli ove kolekcije, dvije prijateljice kunduruju i ispijaju čaj u prekrasnom vrtu, sve dok u jednom momentu ne otkriju tajnu i ne nastane – skandal.”
”Žena koja nosi moju odjeću ima samopouzdanja i voli se istaknuti.”
Inspirirana razgovorom s Tenom, naručila sam haljinu iz njezine nove kolekcije i odlučila hrabro slijediti svoje snove. A vi?
Intervju : Monika Vodenac
Fotografija : Doris Raguž
