Javna je tajna da smo mi, Dubrovčani, ljudi „na svoju ruku“. Htjeli mi to priznati ili ne, mi ljude dijelimo na „naše“, i na sve ostale. Strance, turiste, furešte, nedomaće… Oni nisu naši.
Donosimo vam 5 dubrovačkih navika po kojima ćete tipičnog Dubrovčanina prepoznati bilo gdje u svijetu. Ili, ako planirate neko vrijeme provesti u Dubrovniku, možda će vam ove navike pomoći da se pokušate uklopiti.
Jutarnja kava
U svijetu se taj ritual obavlja ovako: nakon ustajanja iz kreveta, napravite si kavu i na balkonu ili u sobi uživate u najvažnijem napitku u danu. Ili; trčeći na posao uzimate kavu za van koja se na kraju ohladi, ne stignete je popiti i bacite je. Ne i u Dubrovniku. Prije nego otvorite oči, prvo se šalje poruka svima iz ekipe. Ako se nitko ne odazove, onda odete sami u obližnji kafić. Konobar ne mora ni pitati, on već zna kakvu kavu pijete i donosi je prije nego ste i sjeli. Nije bitno je li bijela kava, velika s hladnim ili produžena, kavu ispijate polako jer po jutru se dan poznaje, mora biti dobra.
Nemate vremena za kavu? Nikad prave čeljadi od vas, rekla bi moja mama!
Fjaka
Upravo ste objedovali i spremate se nastaviti s poslom? Polako! Sjednite, odmorite. Pomalo. Nije preša. Posao neće nikud pobjeći, a ako nekome nešto stvarno treba, čekat će. Fjaka je, a fjaka traži da prilegnete i odmorite. Ipak se u Dubrovniku objed smatra teškim fizičkim radom koji zahtjeva odmor.
Kenova?
Riječ kenova dubrovačka je riječ koja bi zapravo bila sinonim za izraz „što ima novoga“. Ali, što ta riječ znači ako je viknete nekome u prolazu ne očekujući odgovor, ili ako netko na nju odgovori sa „A evo, ti?“ Nije ni bitno. Tipični Dubrovčanin tu će riječ viknuti nekoliko puta dnevno, jer ipak je važno brinuti što se novo događa u životu bližnjih osoba.
Sunčane naočale (cvike)
Nekome glavu čuva čizma, nama ipak naočale. I uopće nije bitno je li dan ili noć, je li vani sunce ili lijeva kiša, prosinac ili kolovoz. Da vas štite od svjetlosti, da drže kosu ili da samo stoje na glavi – bitno je da su tu. I nisu čudni oni što imaju naočale na glavi u Revelina u dva sata ujutro, čudni ste vi koji ih nemate.
„Evo, sad ću“
„Diži se iz kreveta.“ – Evo, sad ću
„Iznesi smeće.“ – Evo, sad ću
„Napiši domaći.“ – Evo, sad ću
„Završi faks.“ – Evo, sad ću
„Kupi kruh.“ – Evo, sad ću
„Dođi doma.“ – Evo, sad ću
„Oženi se.“ – Evo, sad ću
Jer, znate kako kažu, bitna je namjera.
