Meni je neki dan jedan čovjek rekao da ljubav ne postoji. Točnije, postoji, ali samo kratko, više kao zabluda i vrlo brzo umire.
„Dobro“, odgovorila sam i završila razgovor s njim. Nemam želju u svom čuvati nešto što ne miriše na ljubav. Što ne diše ljubav. I što ne živi tu istu ljubav.
U ulici u kojoj sam odrastala, točnije u susjednoj zgradi na šestom katu, jedna gospođa živi sama otkad znam za sebe. Njen muž napustio ju je ’98. godine. Ako malo bolje pogledate, to je razdoblje od 20 godina. Već 20 godina ona svaku večer ostavlja ključ ispod otirača, ako bi se on slučajno vratio da može ući. Već 20 godina ona i stol i krevet priprema za dvoje.
Ja sam živjela u nekom drugom okružju.
Ja sam odrasla okružena ljudima čija je vjera bila ljubav. Ljudima koji su se voljeli od malih nogu. Koji su cijeli život proveli s jednom osobom. Ja sam bila okružena ženama koje su dane do svog vjenčanja križale na kalendaru i uzbuđeno odbrojavale, kao što djeca odbrojavaju dane do Božića. Ja sam odrasla s ljudima koji su zajedno dočekivali i slavili srebrne i zlatne pireve.
I kroz život sam upoznala različite ljude. Koji su se voljeli iako neki od njih nisu imali dijelove tijela, ili su imali drugu boju kose. Drugu boju kože. Iako su živjeli na različitim mjestima. U različitim gradovima. Pa čak, na različitim kontinentima.
I sama održavam vezu koja je većinu godine veza na daljinu.
„Ne može nama daljina ništa. To što si daleko, ne znači da si mi daleko“, njegova je rečenica koja me uvijek iznova vraća u život.
Upoznala sam ljude koji su zbog svoje ljubavi prelazili mora kad to baš i nije bilo lako kao danas. Ljude koji su imali nekoga svoga, zbog koga su bili spremni i rat pokrenuti.
Godine nas obrade različito. Prioriteti se s godinama različito poslože. Nekome postanu važni brojevi na računu, a nekome kraj koga će se probuditi. I kraj koga će se buditi do kraja života. Ako me pitate za prioritete, ja biram ovo drugo.
I nije lako uvijek vjerovati. Izmoreni vremenom, lošim vijestima i negativnim ljudima ljudi lako odluče ne vjerovati.
Ja, ipak, unatoč svemu, biram vjerovati. Zbog svih srebrnih i zlatnih pireva na čijim sam proslavama bila. Zbog svih isprepletenih staračkih prstiju koje sam sretala na Stradunu, biram vjerovati.
Nemojte dozvoliti da vam jedan čovjek uništi vjeru u sve što znate.
Ljubav postoji, i ne, ljubav ne umire. Ako umre, onda to nikada nije bilo ljubav.
