Jednom mi je prilikom nono rekao da u mom životu skoro sve ovisi o meni.
„Kada budeš birala za sebe, biraj samo najbolje.“
„A kako ću znati što je to najbolje?“ pitala sam.
„Znat ćeš. Jednostavno ćeš znati. Za početak, kada hodaš ulicom, uvijek biraj sunčanu stranu.
Kada budeš birala fakultet, zamisli što želiš raditi cijeli život. Odaberi onaj koji voliš, a ne onaj za koji mama kaže da je dobar. Sama biraj. Tek ako ti negdje zapne, onda traži pomoć. Što se tiče društva… E, tu, mala moja, moraš biti pametna. Uvijek nastoj birati ljude koji su praznik za tvoju dušu. Ljude, koji možda malo vire iz kalupa svakodnevnice. Uvijek biraj ljude koji se smiju glasnije i grle jače. To je, vjeruj mi, najbolja vrsta ljudi. Biraj ljude koji još uvijek podsjećaju na ljude.

dubrovnik garden
Pažljivo biraj, koju ćeš glazbu slušati, gdje ćeš putovati, što ćeš raditi. Biraj svoje pjesme, svoje boje, svoje mirise. Hoćeš li pisati, i koliko ćeš knjiga napisati (nono je kriv za sve). Također, koje ćeš knjige pročitati. Dobro, možeš ih pročitati i sve.“ Smijao se.
„Želim ti samo najbolje. Neka ti misao vodilja bude da biraš ono što bih ja želio za tebe. Ako mene pitaš, najbolje je ono što tebe čini sretnom.“
„Pa dobro… Ima smisla. A kako to misliš, da skoro sve ovisi o meni? I da skoro sve mogu odabrati sama?“
„Eh, vidiš, mila moja… Sa srcem ne možeš kako ti želiš. Srce je najveća varalica, ludi kockar koji sve troši ne misleći na sutra. Srce se ne zna čuvati, ono se troši kao da postoji rezervno. I zaludu ti je. Možeš ti završiti tri fakulteta, možeš magistrirati, ma možeš pročitati sve knjige ovog svijeta, napisane i one koje se tek trebaju napisati. I srce možeš vikati, možeš mu objašnjavati, ponavljati. Možeš mu držati lekcije, ponavljati mu da bi konačno trebalo naučiti na svojim greškama… Ništa ne pomaže. Srce ne možeš vezati, ne možeš mu staviti okove kao zatvoreniku. Srce samo bira što želi.
Srce samo odlučuje koje će oči najviše voljeti, i u čije će se ruke uvijek željeti vratiti. I ti tu ne možeš puno učiniti. Nema tu pomoći.“

dubrovnik old local
Koliko god voljela nona i njegove savjete smatrala zlatnima, mislila sam da ću ja biti izuzetak. Mislila sam da ću sama upravljati svojim srcem, i da mu neću dozvoliti da se otme kontroli. Vjerovala sam u sebe. Naivno sam mislila da ću ja to učiniti bolje, nego što su drugi to činili pa bi ih srce prevarilo. I znate što?
Mislila sam da ga čvrsto držim objema rukama, a ono je iskočilo za nekim plavim očima koje smo sretali u prolazu.
Ostalo je moje srce davno u jednoj od ulica Grada.
Ako ga pronađete… Ha, već znam što mislite. Ne, nemojte mi ga vraćati.
Pokušali su jednom, ali su mi rekli da se otimalo kao ludo. Kada su ga pitali zašto se ne želi vratiti, reklo je da ostaje tamo, gdje mu je uvijek bilo najljepše.

BONUS!
We have the best accommodation deals in Dubrovnik!

Booking.com