Često nismo svjesni koliko smo zapravo jaki i da odustajanje od nečega što volimo i želimo, nije opcija. Činjenica da smo iz malog grada ponekad stvara kočnicu, pa kao da se bojimo sanjati velike snove.
Sjećate se kad bi Vas kao male pitali što želite biti kad odrastete?
Netko je htio biti astronaut, netko vatrogasac, a ja sam htjela biti doktorica. Nije bitno koliko su naši snovi bili ambiciozni, željeli smo biti poput ljudi koji su nam bili uzor. Ti snovi su bili samo naši i nitko nije mogao utjecati na njih. Željeli smo biti junaci iz priča koje su nam pričali. Vjerovali smo u ostvarivanje snova onako kako smo i vjerovali u priču o postojanju Djeda Mraza.
Zadnjih par godina, trudim se izdvojiti dosta vremena sama sa sobom. Tamo sam najsigurnija i tamo nema granica. Mogu biti što poželim. Opuštena sam, ne razmišljam što će netko drugi reći ili kako će netko drugi reagirati. Ne analiziram nebitne stvari i posvećena sam onome što me čini sretnom.
Pazi što želiš, jer bi ti se moglo i ostvariti.
Prvi korak je početi sanjati. Dozvolite sami sebi da sanjate. Sanjajte velike snove i vizualizirajte život koji želite živjeti i snove koje želite postići. Uspješni ljudi nisu preko noći postali uspješni. Oni su započeli razmišljati o nečemu lijepome i drugačijem od onog što su ostvarili do sada.
Zamislite na trenutak idealan svijet.
Nema ograničenja, imate potrebno vrijeme, novac, obrazovanje, prijatelje i sva sredstva koja su Vam potrebna da ostvarite što želite. Nema posesivnih ljudi oko Vas koji će imati ljubomorne komentare i koji će Vas sprječavati u ostvarenju Vaših snova. Što biste sanjali kada bi Vaš potencijal bio neograničen? Koga biste željeli pored sebe? Što biste radili? Biste li bili sretni?
Kako se istaknuti na mjestu gdje se većina pokušava uklopiti, a oni koji su drukčiji uvijek su meta komentara?
Kad sam krenula sanjati, ograničavala bi me činjenica da sam iz malog grada, grada u kojem svatko ima komentar na baš sve što radite, bilo to dobro ili loše. Ovakvo razmišljanje automatski je vodilo do manjka samopouzdanja. Bojala sam se ljudi. Bojala sam se biti povrijeđena ružnim riječima. Smatrala sam da ovdje ne mogu biti sretna, i da ovo nije grad za velike snove. Kao da ovisim o mišljenjima i željama ljudi.
Osjećala sam se kao da sam upala u jamu u sred prašume. Želim izaći iz nje, popeti se prema svjetlosti, tražim pomoć, ali me nitko ne čuje… Želja za izlaskom je bila veća od same mogućnosti. Okrenula sam se oko sebe i vidjela malene utore u zidu koji bi mi mogu poslužiti pri penjanju. Malo po malo… Bila sam na vrhu.
Snovi se ostvaruju.
Sad to znam, jer pronašla sam izlaz iz jame u koju sam upala slijedeći masu. Pronašla sam sebe, a krive puteve i krive ljude ostavila sam miljama daleko. Ugledala sam svjetlost i sada jasno mogu vidjeti iscrtanu putanju koju moram slijediti. Dok slijedim svoje snove, pazim kuda hodam. Pazim da ne nagazim na čovjeka koji se spotaknuo. Ne želim prijeći preko njega da brže dođem do svog cilja.
Strah je zamijenio entuzijazam.
Shvatila sam da mi nije potrebno mišljenje „lokalnih stručnjaka“ i da se ne opterećujem ljudima. Ljudima, koji su crpili moju pozitivnu energiju i vjeru u samu sebe.
Postala sam pozitivnija, samouvjerenija i odlučnija u svojim naumima. Pokrenula sam vlastitu kreativnost i došla do ideja koje će mi pomoći pri ostvarivanju snova. Dobila sam „vjetar u leđa“.
Što jasnije stvorite sliku cilja, uspjeha, napretka i sreće to će te prije doći do njih.
Zapitajte se što Vas zaista čini sretnima.
Vratite se na početak. Imate 5 godina. Želite biti astronaut, fasciniraju Vas zvijezde, Mjesec, Sunce, svemirski brodovi. Molite roditelje da Vam kupe teleskop da možete gledati zvijezde. Obučeni ste u astronautsko odijelo i Vaš krevet je svemirski brod. Letite zrakom. Gledate Svijet ispod sebe.
Zanima me gdje su sada svi ti mali ljudi koji su imali velike snove. Jesu li sretni? Je li rade posao koji vole?
Odrecite se onoga što Vas koči. Zapitajte se što ste spremni promijeniti u svrhu ostvarivanja Vašeg cilja. Nije bitno što će reći Mare, Kate, Pero i Đuro…
Bitno je ono što vam ostane na kraju dana, kad žamor utihne i kad se svjetla ugase.
Bitni ste Vi.
