Vrijeme u Zagrebu stane samo onda ako si to sami priuštite. A to sam godinama uspješno radila kako bih napunila baterije za novi dan. Svi koji me poznaju reći će kako nikada ne bih mogla otići živjeti negdje drugdje. Ipak, život se malo poigrao i sada živim u – Dubrovniku!
Kada odlučite promijeniti adresu i zaroniti u obilje novih mogućnosti morate biti spremni na sve. Pri tom mislim i na nove ljude, okolinu, hranu, klimu, radnu okolinu, ali i na novoga sebe. Mnogi me pitaju zašto sam iz Zagreba odlučila doći u Dubrovnik, pa se nekada uhvatim kako i sama sebe to upitam. Posebice kada pređem bezbroj stepenica i kada bura odluči prebrojiti sve živo u meni. Znate onu floskulu, Pariz je uvijek dobra ideja? Dubrovnik je Pariz u mom slučaju, a život u ovom gradu zaista je uvijek dobra ideja.
Živim u ovom gradu sedam mjeseci. I u tih sedam mjeseci Grad je malen, sve ulice se vrte u krug, ukrašene su najljepšim pogledom na zidine, more i ono veličanstveno brdo Srđ. Nekada kada se vraćam iz Župe, u kojoj postoji jedini veći trgovački centar (spas za mene šopingholičara) poželim stati na sred magistrale i samo gledati u Grad. Veličanstven je, zastrašujuće lijep i vrlo brzo postanete ovisni o njegovoj ljepoti.
Ta ovisnost je dobra jer ako niste s juga, često vas uhvati nostalgija za sivilom Grada Zagreba koju naravno samo vi možete shvatiti. Dubrovnik je u samo sedam mjeseci ostavio traga na mene. Za početak ritam grada me naučio kako ne trebam baš uvijek žuriti, a sasvim drugačiji mentalitet ljudi otvorio mi je vidike u ljudsku osobnost i karakter.
Ako me pitate što treba posjetiti u Dubrovniku, neću vam reći da su to zidine.
U redu, zidine su zaista veličanstvene, posebice Minčeta, barem po mom ukusu.
Ona ima neku posebnu snagu i zaista je MOĆNA! Ipak, mislim da biste prvo trebali autom obići ulaz u grad preko Banja i tamo zastati na kojih par minuta. Čisto da vidite tu vanjsku ljepotu grada. Parkirajte na Buži i spustite se strmim stepenicama do Straduna. E te stepenice su veličanstvene i jedne od najprometnijih u Starom Gradu. Od tamo puca pogled na crvene krovove i na Stradun koji oduzima dah. Doslovno! Stranci uvijek riskiraju svoj život da bi svojim aparatima uhvatili taj pogled pa ih često moramo uhvatiti za ruku da ne padnu niz stepenice.
Kada dođete do Straduna, pogledajte lijevo na zvonik pa desno prema Pilama. Ok, dosta! Krenite naprijed i počnite istraživati ulice. To je zaista dobar početak neke romantične veze s ovim Gradom. Te ulice, takvo što nećete vidjeti u bilo kojem drugom gradu na obali. Nakon obilaska stare jezgre, uputite se na Pile.
Pile su najpoznatiji ulaz u grad (Vrata od Pila) i ondje cirkulira jako puno ljudi, ali sam “kvart” Pile nudi posebne sadržaje poput pogleda na Lovrijenac, jednu od najljepših plaža u gradu Šulić, bijele ulice od bijelog kamena koje su toliko fotogenične da ne možete odoljeti tom prizoru pa ono, stoti put okinete sliku #oldtowndubrovnik upravo na Pilama. Nakon što prošetate ulicama dolazite do parka Gradac. I ondje se nalaze Danče.
Danče, to je jedna od najbogatijih plaža u Gradu. Bogata je veseljem, veličanstvenim pogledom, strmim stijenama, vaterpolistima i onima koji se tako nazivaju. Bogata je nekom dobrom energijom u kojoj vrlo rado uživate. Grad Dubrovnik su dakako i kul mjesta na kojima možete popiti kavu ili kušati odlične dalmatinske recepte i one prave dubrovačke. Mene je na prvi pogled i okus kave osvojio Portrait restoran u srcu stare jezgre Grada. Neću ih nabrajati više, to ćete morati sami istražiti. Ali ovo mjesto je ukrašeno s mjerom, uglađeno decentnim detaljima i pomno odabranim namještajem i luksuznim elementima koji na neki suptilan način opisuju snagu Dubrovnika. Ovdje se možete povući u osamu, a opet ćete biti okruženi svime što Dubrovnik jest.
Ono što morate vidjeti jest pogled s brda Srđ. Takav pogled ne možete vidjeti bilo gdje, a uživanje na vjetru i suncu koje udara u sve vaše pore opustit će i zadnji napeti mišić na vašem tijelu. Pogled na Dubrovnik koji se i tada čini jako malen pamtit ćete jako dugo, a vjerojatno i zabilježiti taj trenutak svojom kamerom. Moja kamera u glavi nekako je ovo mjesto obilježila kao ono gdje ću doći i izbaciti na neki tihi način sve negativno iz sebe. Ima još mnogo mjesta koje Dubrovniku daju titulu top mjesta u Hrvatskoj. Ali o tome nekom skorom prilikom. Pozdrav iz grada koji je uvijek dobra ideja pa čak i za mene, vječnu Zagrepčanku.
Fotografija: Marija Gaura
