Kad je tata zakon…

1264
tata i dijete

Neki dani budu duži od drugih. Nekim danima do podne sam proživjela pet dana u jednom, smjenu sva četiri godišnja doba i otrčala maraton.
Robi nije htio ručati. Ni glavno a bome ni back up jelo. Nisu pomagali ni baloni, ni igračke ni famozni Johny, Johny.
Ništa.
Ili nije htio spavati i nisam uspjela napraviti niti jednu jedinu stvar s to-do liste za taj dan, što znači da ću to morati nadoknaditi kad on dođe s posla što opet znači da neću ni popodne imati minut odmora. Ili smo se iz šetnje vratili prije nego smo i izašli jer je vrištao što nije njemu nimalo svojstveno pa kroz glavu prolazi milion misli – što mu je, da ga što ne boli?
Neki dani budu duži od drugih, u kojima sve krene nizbrdo od samog jutra, dani u kojima da imam vremena pogledati se u ogledalo vidjela bih klasičnu scenu iz crtića – paru iz ušiju i nerovozu koja mora naći put vani.
I nađe.

tata i dijete spavaju

Prema njemu, kada pri povratku s posla nazove, sretan što napokon dolazi doma, da pita je li nešto treba kupiti i napraviti nakon dugog radnog dana a ja nestrpljivo u slušalicu viknem: ” Ne mogu sada, je li nešto bitno, u sred sam presvlačenja/hranjena/čišćenja…”
Prema njemu, kada se nakon dugog radnog dana vrati doma. Dočekam ga na vratima. I ne, nije to nikakva scena iz ljubavnih filmova, u kojem na vratima čeka zgodna preplanula žena u svilenom negližeu. Dočekam ga na vratima s djetetom u rukama koje predajem kao štafetu. Jer JA ne mogu više. Jer je MOJ dan bio dug i iscrpljujući, bez da pitam kakav je bio njegov dan. Jer je NJEGOV sin bio zločest.
Prema njemu, kada predloži movie night nakon što dijete zaspi a ja odbrusim kako jedino što želim je da neko opere suđe i pusti me da spavam do jutra.
A zaboravim tako lako i tako brzo da taj netko postoji. Da je taj netko uz mene i s istim osmijehom čeka da otvorim vrata i s vrišećim djetetom u rukama kao nekada kada su u igri bile svila i kadifa. Da postoji taj netko tko će, bez pola muke oprati suđe i reći- idi, lezi, čitaj, odmori se.
Da postoji netko tko ne dozvoljava da ga se diže u zvijezde jer odgaja svoje dijete jednako kao i majka, da mu jednako često mijenja pelene, šeta s njime, kuha mu večere i hrani ga, skida temperaturu, gradi dvorce, čita i uspavljuje. I da u tome uživa. Beskrajno.

tata i dijete sviraju gitaru

Da postoji netko tko usisava, čisti banju, pegla košulje i zalijeva cvijeće ako baš treba.
Da postoji netko tko sve što radi, radi za svoju obitelj.
Da postoji netko ko vjeruje u mene i kada ja sama prestanem.
Zaboravim tako lako i tako brzo da taj netko postoji, i da me već odavno oborio s nogu.
Netko tko mi ne pomaže. Netko tko ne čuva dijete dok sam vani. Netko tko nije babysitter.
Netko tko je roditelj. Otac.

u kaficu

Netko tko se neće naljutiti što mu sa zakašnjenjem čestitam Dan Očeva uz, sada već davno napisana slova – jer jučer nisam stigla. Ni dan prije. A dan prije toga mi nije niti palo na pamet. Realno, što bi se ljutio? Ništa se nije promijenilo, danas je tata i sutra će biti.
Hej, tata – sretan ti svaki dan u kojem svojim primjerom pokazuješ sinu što znači biti muškarac!
Svaki takav dan za mene je praznik.

BONUS!
We have the best accommodation deals in Dubrovnik!

Booking.com