Kišna je nedjelja. Kiša nam kvari planove pa kafu pijemo duže. Duže smo i spavali, razlog zbog kojeg se ne ipak na kišu ne ljutimo previše.
“Danas je Majčin dan, pročitah na Instagramu” – kažem. “U vrijeme moga djetinjstva slavili smo 8.Mart – i kao dan žena, i kao dan majki. Ne sjećam se Majčinog dana.” –ne prestajem pričati. Podignem pogled i naglo ušutim.
Majčin dan bi trebao slaviti nas i sate koje smo u bolovima i s nestrpljenjem dočekivale našu djecu, sate i sate truda da od tih malih ručica napravimo ruke koje će pružati drugima ljubav, nadu i dobrotu. Majčin dan bi trebao slaviti one koje se sjećaju nas tako malenih, I svoje brige je li čine ispravan posao. Naših majki.
Ali, u danu kada će majke svojoj djeci, maloj i mnogo većoj spravljati najdraža jela, neće svima biti do slavlja. Kao njemu, preko puta mene, kojemu već godinama Majčin dan ne znači ništa. Osim gorčine i praznine, koja je ista i svaki drugi dan otkad je nema.
Kao njoj, koja očekuje svoje prvo dijete, broji sitno dane do trenutka kada će u rukama držati svoju kćer i napokon razumjeti sve postupke svoje majke. Ali je neće moći zagrliti i reći – oprosti, za sve si bila u pravu. Njena majka joj neće dati ruke u prvim, najtežim danima majčinstva. Neće u stotinu zdjelica donositi hranu, peglati malu robicu, prvi put okupati bebu i brinuti je li ona, kao nova, umorna majka noć prije dobila dovoljno sna.
Njena majka neće biti njena najveća podrška u jednom trenu i njena najveća noćna mora u drugom, uz savjete kako bi i što trebalo napraviti. Neće biti njena sigurna luka kada voda dođe do grla, i njene ruke neće čuvati njenu lijepu djevojčicu kada ona treba minut za sebe. U njenim fotoalbumima neće biti fotografija na kojima baka čita bajke i navija na tribinama.
Kao da je netko ukrao.
Jedan dan, svi zajedno za stolom iza objeda planiraju kuda će sutra, a već drugi se grčevito bore za budućnost i život. Taj odurni rak je takav, baš kao lopov ukrade nam nekoga. Gori je od svih drugih lopova jer ne ukrade samo jednom, nego pokrada one koji ostaju sve godine iza. I za takvo nešto nas niko ne može pripremiti.
Nedjelja je i pada kiša. Praznik je – Majčin dan.
Onima koje su majke, onima koje će to tek postati, a same su bez majki, ovaj dan pada teško. Malo teže nego inače. Njih danas zagrlimo, poljubimo i podsjetimo da imaju što slaviti. Još jednu bitnu ženu u njihovu životu – njih same.
Još jednu majku – onu koju one jesu ili će tek postati.
Danas, sutra i svaki dan koji dolazi…
