Da ste me pitali kako sam zamišljala majčinstvo i što znači biti mama, najiskreniji odgovor koji bih mogla dati je – apsolutno drugačije od svega kako je sada. Zamišljala sam majčinstvo kao niz savršenih fotografija – predivna dječica koja se vesela kupaju u sudoperu, ili igraju na podu, na okrugloj podlozi za igru, po mogućnosti svijetlih boja da se slaže uz ostatak interijera, ili u bijeloj postelji sklupčana uz mene dok im čitam bajke za laku noć.
Bože, kako sam sada sama sebi smiješna. Ako sam išta naučila o majčinstvu u ovome kratkom vremenu to je da nema apsolutno nikakve veze s tim divnim prizorima koji nam se svakodnevno serviraju.

vylson-4

Majčinstvo je posao. Često težak. Najteži.
I često me izbije iz cipela. Ti neki plačljivi dani, sivi od samog jutra, izmorenost koja ponekad graniči s jedva stajanjem na nogama i osjećaj da sam se jutrom probudila umornija nego sam noć prije legla u krevet. Ipak, za svaki trenutak koji iskušava moje i ljudske granice fizičke izdržljivosti dobijem ljubav koja se ne može usporediti ni s čim.
Kao onaj trenutak kad u inat jedva stajanju na nogama – stojim kraj krevetića i gledam ga kako spava i razmišljam – kako smo uspjeli stvoriti nešto tako savršeno?

Majčinstvo je puno kontradikcija.
Žrtvujemo svoj san da bi oni spavali što duže, pa onda cijeli dan razmišljamo kada će opet doći vrijeme spavanja. Koje ignoriramo kada dođe, zbog često neopravdanih razloga ( kao kad listamo sve stare fotografije tog usnulog anđela koje čuvamo u telefonu).

vylson-2

Majčinstvo je kaotično.
I ne, ne mislim pri tom na onaj emocionalni kaos koji ponekad ostane na kraju dana, i pored umora ometa i ono malo sna što preostane. Doslovno mislim na kaos – po kući od silnih igračaka, nesloženog rublja, onaj koji ostane nakon objeda – po sjedalici, po podu, na bucmastim obraščićima pa čak i gepeku automobila (to je kao čudni dio, onaj za zadnje sjedalo se skroz podrazumijeva).
Ponekad naš stan izgleda kao da je kutija s igračkama eksplodirala (a još nismo došli do faze Lego kockica). Ali je svakodnevno ispunjen smijehom, neodoljivim gugutanjem i nespretnim puzanjem.

Majčinstvo nije savršeno.
Danas biti mama dolazi u još jedno iskušenje – kako se ne porediti s drugima na svima dostupnim društvenim mrežama, koje prikazuju tuđe „savršene“ trenutke, koje obično vidimo u nama najnesavršenijim trenucima. Na dane kada se ne stignemo istuširati vidimo nju, isfeniranu u bijeloj ispeglanoj lanenoj haljini po kojoj nema tragova jutrošnjeg doručka.

Često se pitam što je zaista iza te savršene slike, ima li što iza – suze, jer djevojčica nije htjela baš tu haljinu ili su se morali sto puta vratiti po još jednu, uvijek najdražu igračku? Jesu li zaista jutrom pravili palačinke sa zobenim pahuljicama i domaćim preljevom od sirovog kakaa bez šećera ili je samo, kao ja, izgnječila bananu vilicom?

vylson-3

Zato sve više uživam u razgovorima s mamama koje se ne srame reći kako jest, koje ne uljepšavaju svakodnevne situacije jer se ne boje da će ih bilo tko shvatiti pogrešno, a i ako hoće – baš ih briga. Jer one vide ljepotu ne samo u savršeno ispoziranim fotografijama već u kutiju uspomena spremaju sve ono što istinski žele zapamtiti. I o tome pričaju na sav glas – da obožavaju kada njihova djeca umjesto u krevetićima spavaju u njihovim krevetima – jer prebrzo će odrasti. I taj strah da jednog dana neće htjeti zaspati sklupčani uz njih, i to je majčinstvo.

Kako žude za jednom toplom kavom, s prijateljicom, negdje na plaži i prebiru sve moguće teme koje nemaju nikakve veze s djecom. Jer i to je majčinstvo – ta potreba da se predahne. Nema veze što se s te kave kući vraćaju sve trčeći da čim prije osjete te tople male ručice oko vrata.

vylson-1

Jednog dana , i prije nego što sam svjesna, moja dnevna soba neće biti prekrivena igračkama. U kutu kuhinje neće stajati umrljana hranilica i na svakom koraku neće stajati vlažne maramice. Na niskim stolićima će opet stajati bomboni i cvijeće u staklenim vazama. U automobilu nećemo imati playlistu koja opjevava sve domaće i šumske životinje.

Ovaj kaos će postepeno izblijediti.
Zamijenit će ga neki drugi. Neke nove brige ću nositi na ramenima.
Djeca će odrastati i ja ću opet spavati cijelu noć. Ili neću.
Jer cijeli taj kaos koji sa sobom nosi mrlje i maženje, suze i zagrljaje, brige i strahove, cijeli taj kaos krije ljepotu.

Istinsku ljepotu majčinstva.

 

Photo: Privatni album

BONUS!
We have the best accommodation deals in Dubrovnik!

Booking.com