Poljubim te još jednom i pomaknem kosicu s čela. Povučem lagani prekrivač iako znam da ćeš se otkriti i prije nego se i sama smjestim u krevet. Pogledam te obraščiće spokojni, divni izraz lica i pomislim – kako sam samo sretna.

vildana mrsa

Nekada, u zadnje vrijeme češće nego što bih htjela sebi dopustiti, zaboravim. Jednostavno zaboravim koliko sam sretna, što sam upravo tu gdje jesam, što sam mama, i to mama baš tebi – nasmijanom garavom čudu velikih obraza.

Zaboravim u sred noći kada se budiš na svakih sat vremena, kao najtočnija budilica.
Zaboravim kada se ujutro probudiš sa Suncem i tapšeš iz krevetića. Čujem da ponavljaš da-da i pokušavam izbrojati koliko smo se prethodne noći točno puta probudili a ti već pružaš rukice i kačiš mi se oko vrata.

vildana mrsa

I onda me zapljusne, kao val – Bože, koliko sam samo sretna.

Često to zaboravim. Dok smišljam kombinacije hrane koju pripremam, kuham, miksam a ti okrećeš glavu. Razmazuješ prstima. Pokušavaš mi oteti žličicu iz ruke. A onda cijeli musav i umazan se nasmiješ tako da ti se vide svi zubići (čitaj: oba) i mogla bih zaplakati od sreće.
Zaboravim skoro svaki put kada nas oboje spremam za šetnju. Dok žongliram između svih potrebnih i nepotrebnih stvari, kolica, šeširića i činjenice da je vani već pretoplo pa ne smijemo „zakasniti“. Dok se spustimo do Uvale, ja sam već za tuširanja i dubokog hlada ali ti razgledaš okolo kao da sve vidiš po prvi put. I onda zajedno gledamo more, smijemo se vjetru i mašemo ljudima i znam da sam sretnija nego ikada prije.

vildana

Zaboravim više puta u danu. Posebno kada ti rastu zubići pa se toliko puta budiš noću da više i ne brojim da smo spavali. I kada si kao čičak danima zalijepljen uz mene.

Prevrćem očima, vučem se po kući i pitam se kad će već jednom pasti mrak da svi idemo na spavanje (nema veze što je tek 21 sat). Dok pravim ručak i brojim u sebi koliko još mašina robe imam za oprati, čujem zvuk gitare i vidim kako se dižeš na koljena i tapšeš dok ti tata svira i moja sreća probije plafone.

Vrijeme prolazi. Brzo i još brže.
I tu ne mogu ništa.
Ali mogu svako malo u danu stati, zastati, udahnuti i spoznati sreću. Pomirisati sreću. Poljubiti sreću.
Malo klupko najveće sreće. Ikad.

 

Photo: Privatni album

BONUS!
We have the best accommodation deals in Dubrovnik!

Booking.com