Nova godina.
Odluke. One “najvažnije”.
Novogodišnje.
Godinama sam pisala listu mojih novogodišnjih odluka. Ne samo da sam pisala listu nego bih u detalje razradila taktiku kako ću ih sve do jedne provesti u djelo. Barem dva tjedna pred kraj godine sam uzbuđeno planirala kako ću sebe motivirati i bila uvjerena da ću baš te godine uspjeti.
Problem je bio što nisam uspjela. Niti jednu godinu. Niti jednu odluku.
Pa sam se tješila kako ni drugi ne uspijevaju. I da su novogodišnje odluke izmišljene da bi nas držale na tihoj vatri par dana a onda propadale.
Zašto propadaju novogodišnje odluke?
Da li ih u startu postavljamo kao nerealne? Je li previse njih napišemo na komadić papira? Ili jednostavno nismo spremni na velike korake, žrtve i odricanja koja obično zahtijevaju?
Ne znam.
Ono što znam je da sam ja od njih odustala.
Ne zapisujem više kako bi htjela smršaviti i riješiti se celulita. Kada mi se jede čokolada – ne pokušavam sebe zavarati miješanjem avokada i kakaa – jedem čokoladu. S topljenim lješnjacima.
Ne stavljam na listu kako ću početi vježbati od 1.1., ali da se nekako poklopi i da je ponedeljak i da je mjesec pun. Počnem u sred tjedna nekog sunčanog rujna jer nisam mogla uzeti dijete iz krevetića od bolova u kralježnici. Pa nakon samo mjesec dana taj sat yoge postane nešto prema čemu se usklađuje raspored cijele naše (male) obitelji jer – uživam.
Kad mi se pije čaša vina – pijem čašu vina. Ili dvije. I ne čuvam više dobra vina za posebne prilike, goste, posebne ljude. Ne, sebi sam objasnila da sam jako posebna a svaki dan u kojem se moje malo zlato smijalo, grlilo, naučilo novi pokret i zaspalo na vrijeme je meni razlog za slavlje.
Zvuči li sebično? Možda.
Ali ako ne brinem o sebi, kako ću ikada moći brinuti o drugima?
Ako ne usrećim sebe, kako ću usrećiti druge?
Zato je moja novogodišnja odluka već par godina ista – uživati u danu. Trenu. Ljudima. I emocijama.
Uživati u na oko malim stvarima a velikim strastima. Možda moje piskaranje ne plaća račune, ne odijeva moga sina i ne kupuje hranu ali mene čini sretnom. I možda je pametnije da spavam sat duže umjesto što čitam stranice knjige koje se možda neću ni sjećati.
Ali ponekad je možda baš to potrebno. Baš ono što nedostaje – izabrati raditi ono u čemu uživamo a ne samo ono što je pametno.
Izabrati da se malo bavimo i onim što volimo kako bi napunili baterije za ono što moramo.
Ako imate zapisane novogodišnje odluke, želim vam da ih što više ostvarite. I da se pri tome što manje mučite.
Ako nemate – uživajte u promjenama kada se dese. A desit će se.
U oba slučaja, neka Nova godina bude dobra prema vama.
Ali prije svega, budite vi dobri prema sebi.
SRETNA NOVA GODINA!
