Nakon zanimljivog putovanja Indijom zaputili smo se u Bangladeš. Na samom putu u zraku se osjetio miris dobre avanture koju sam jedva čekao doživjeti. Vozili smo se Bangladesh Airlinesom pa je tako avion iznutra izgleda kao iz američkih filmova osamdesetih godina. Bio je jako ugodan i prostran, samo je zabrinjavajuće to što je avion stariji i od mene.
Bangladeš je zasigurno najmnogoljudnija zemlja po kvadratnom metru, čak i ako izbacimo iz računice gradove – države. Na izlasku s aerodroma ugledali smo mnoštvo iza željeznih ograda, pa nam se činilo kao da je organiziran odbor za doček rodbine te smo pomislili kako je to privremena gužva. Zatim smo shvatili da je na cesti otprilike 700 000 rikši i tko zna koliko ljudi jer je ponekad bilo nemoguće prijeći cestu.
Indija nam se u nekim trenucima činila kao pusto mjesto naspram glavnog grada Bangladeša, Dhakie. A što možete vidjeti u Bangladešu? Grad je zapravo poprilično zagađen, nekada primjetite kako od zagađenja tijekom sunčanog dana ne možete vidjeti niti sunce. Vozač rikše nam je ponosno pokazao nekoliko mjesta koja nam nisu bila na listi, a svi ti objekti bili su u ruševnom stanju. Zasigurno biste trebali posjetiti ratni muzej o revoluciji u Istočnom Pakistanu danas poznatom kao Bangladeš.
Nakon svih putovanja Dhaka je grad u kojem sam doživio da ljudi peru lice u lokvama vode na asfaltu. Burma je za razliku od Bangladeša bila pravo iznenađenje. Dolazak u Mijanmar iako ga ja još uvijek zovem Burma bio je pravo osvježenje. Mijanmar je grad koji je bogat pristupačnim ljudima i koji je neka vezrija Tajlanda bez tolike pompe turista. Hrana je fantastična, pogotovo za ljubitelje začinjenih stvari, ali kad vam gori iz usta gasite požar rižom. Riže smo se najeli za ovu godinu. Dragi Mijanmar, molim te popravi ceste jer smo se dobro istresli nekih 2000 kilometara po njima. Ostatak ove zanimljive avanture možete pročitati ovdje.
Ivan Vuković
