”Prije četiri godine, bila sam s Carlosom u Berlinu. Bio je jako hladan dan, padao je snijeg, kada je Carlos primio mail – bila je to poslovna ponuda koja nam je promijenila život…”
Dok sada sjedim u uredu i ljubomorno tipkam ljubavnu priču o Ani Marević, našoj sugrađanki iz Cavtata i njezinom dečku Carlosu, koji su svoje adrese zamijenili kubanskom, oni sigurno leže pod palmom, na nebesko plavoj, pješčanoj plaži i piju vjerojatno najbolji koktel!
Gdje ste se ti i Carlos upoznali?
Carlosa sam upoznala u Cavtatu, gdje je radio dvije sezone. On je Španjolac, pa nam je veza ispočetka bila na daljinu. Odlučila sam naučiti španjolski jezik, radi lakše komunikacije. Iz španjolskih sapunica sam naučila mali dio, koji je bio dovoljan za sporazumijevanje, ali ga nisam znala pričat. To nam je uvelike poboljšalo odnos.
On je Španjolac, ti Hrvatica, kako ste završili baš na Kubi?
Haha. Da, čudno zvuči. Da mi je netko rekao da ću živjeti na Kubi, ne bi mu vjerovala. Prije četiri godine, bila sam s Carlosom u Berlinu. Bio je jako hladan dan, padao je snijeg, kada je Carlos primio mail. Bila je to poslovna ponuda koja nam je promijenila život. Posao na Kubi. Mislim da sam ja bila više oduševljena nego on. Zamišljala sam: Carlos, Kuba, predivne pješčane plaže, palme, sunce, ljeto… Rekla sam da, bez razmišljanja, idemo. Tako je i bilo! Kad sam svojima rekla da idem živjeti na Kubu, rekli su mi da sam luda i da ne znam u što se upuštam! Ali, najlakše se vratiti doma! Još uvijek sam tu…to ti sve govori!
Obožavam slušat ljubavne priče! Ljubav te odvela na Kubu, u koji grad i kako ste se snašli?
Prvu godinu smo živjeli u Holguinu, točnije u turističkom selu Guardalavaca. Tamo je krenula moja kubanska avantura koja još uvijek traje, ali sada smo u drugom gradu, Varaderu. Kad smo tek došli na Kubu, prva godina je bila godina upoznavanja i prilagođavanja na potpuno novi život. Teško se bilo naviknuti da je normalno da ti neke osnovne stvari nisu dostupne, tipa šampon. Svi doma imamo barem 6 šampona u kupaonici. Jedan dan kupiš jedan, za dva dana kupiš još jedan, jer ti lijepo miriše… ali ovdje si sretan ako ga uopće ima za kupiti. Ne ideš kupiti što ti treba ili što hoćeš, nego kupiš ono što ima. Već se krećem kao lokalac. Imam kubansku osobnu, koju mi produžuju svaku godinu, kao i besplatno zdravstvo.
Ne bih mogla zamisliti život bez dva šampona! Haha.
Tako je i meni bilo! Ali, s druge strane, ovo je čisti hedonizam! Imam osjećaj da se cijeli svijet usporio. Osjećam smirenost i živim bez stresa. Naučila sam plesati! Kad bih mogla opisati kubansku energiju u jednoj rečenici, ta bi sigurno bila ”život je pjesma”. Po barovima se pleše (još nisam upoznala nekoga tko ne zna plesati), na ulicama se igra domino, djeca se igraju po ulici, a nisu doma zatvorena u sobama na računalima! To je definitivno nešto, što mi se najviše sviđa.
Internet je na Kubi luksuz. Imaju ga samo hoteli, a od nedavno su postavili po parkovima wi-fi gdje se možeš spojiti jedino s karticom (sat vremena, 1$), ali to si ne mogu svi priuštiti. Recimo kad smo mi tek došli, prije četiri godine, sat interneta je bio 4,5$, tako da…napredujemo! 😊
Koje ti je najdraže mjesto na Kubi?
Uf, teško pitanje! Doista sam iskoristila vrijeme, proputovala sam Kubu uzduž i poprijeko i upoznala svaki kutak. Svaki kutak ima dušu, ima ono nešto što ga čini posebnim. Havana je grad koji obožavam! Trinidad je mjesto koje uvijek rado preporučim, kao i Viñales i Varadero. Osobno mi je najdraži gradić Baracoa, te svi dijelovi Kube koji su manje turistički, odnosno mjesta koja turisti ne posjećuju – to je prava Kuba!
Doživjela si i jedno jako neugodno iskustvo – uragan Irma…
Ne daj Bože opet! Došla sam par dana prije uragana na Kubu. Ljudi su se pripremali i bili su opušteni, jer su naviknuti. Kako su oni bili opušteni, tako sam se ohrabrila. Znalo se da će Irma proći kroz Kubu, ali su mislili da će zaobići Varadero. Trajalo je četiri dana…samo sam gledala kretanje uragana. Na dan kada se uragan približio Varaderu, bili smo u hotelu. Zaposlenici hotela su nas probudili, donijeli hranu i piće, i upozorili da ni u kojem slučaju ne izlazimo iz hotela! Vjetar je jako puhao od samoga jutra… Poslijepodne, oko dva/tri sata, kad je počeo sve nositi, mislila sam to je to. No, najgore je uslijedilo oko devet sati navečer kada je doslovno odnijelo sve. Ništa se nije moglo vidjeti, bio je mrak. Samo čuješ strašne zvukove. Lupanje, struganje…nemoguće je te zvukove opisati. A ti sjediš i čekaš da sve prođe i pitaš se hoće li uopće proći?
Koliko često dolaziš doma? Nedostaje li ti Dubrovnik?
Imam sreću da sam svako ljeto doma, tako da živim na relaciji ljeto – ljeto. Nedostaje mi Grad, ali najviše moj Cavtat. Voljela bih nekad osjetit zimu i našu buru, pa obući debelu jaknu, kaput, čizme… Fali mi obitelj i prijatelji, ali uvijek mi netko dođe. A što mi najviše fali – mamina kuhinja!!! Jedina stvar na Kubi koja me podsjeća na dom je kava! Kubanci obožavaju, naravno uz rum, piti kavu, tako da je to jedna stvar koja mi ne nedostaje.
Sigurno si upoznala dosta novih ljudi koji su ti ušli u život… kako provodite vrijeme?
Ima jako puno stranaca koji su tu sa svojim ženama. Carlos i ja imamo, na sreću, veliki krug prijatelja, pa uvijek nešto organiziramo i družimo se. Idemo u teretanu, putujemo… dosta lijepih mjesta mi je blizu, tipa Cancun je 45 minuta udaljen avionom. Tamo idem u shopping i kupim sve što mi je potrebno. Kad sam tek došla išla sam na privatne sate španjolskog jezika, dok ga nisam usavršila. Sada uživam! 😊
Gdje se vidite u budućnosti? Kuba, Dubrovnik ili ipak nešto treće?
Europa, sigurno. Voljela bih se vratiti u Cavtat, ali za sada još ne.
