Maro i Baro su otkucali 17 sati, a mi smo se vratili u Renesansu i pošli u đir s Marinom Držićem. Sigurno znate koliko je Marin Držić ( Dubrovnik, 1508. – Venecija, 1567.) važna ličnost našeg Grada, ipak je riječ o našem najvećem komediografu, ali i jednom od najvažnijih pisaca europske renesanse. Ipak, ne možemo se oteti dojmu i ne naglasiti još jedan put koliko je taj naš Marin zanimljiva i osebujna ličnost – kakav je to neponovljivi velikan.
Sreli smo se na Trgu od Luže gdje kreće tura „Đir s Marinom Držićem“ u društvu izvrsne vodičke, gospođe Marine Missoni Barišić koju građanima poklanja Dom Marina Držića. U Marinovo vrijeme Trg od Luže je bio srce Grada. Živopisni trenutci čekali su nas na svakom sljedećem koraku. Zaustavili smo se pred Svetom Gospođom, prošli Krivom ulicom pa prepriječili Crevjarsku i krenuli prema Prijekom. Znate li možda koja su to mjesta danas?
Zaustavili smo se na još nekoliko zanimljivih lokacija koje danas imaju druge nazive i pričaju neke druge priče. Međutim, u Duičinu ulicu, među “kraljice noći” kako ih je Držić zvao, nismo zalazili, ali čuli smo da Petrunjela ne voli kad se za Lauru govori da je „k’o druge kraljice noći.“
U điru koji završava u Držićevoj kući u Širokoj ulici (pokraj crkve od Domina u kojoj je bio rektor) saznali smo još puno zanimljivosti o Vidrinom životu, ali i o životu u renesansnom Dubrovniku. Vidjeli smo detalje koje ne primjećujemo svaki dan kada prolazimo Gradom. I dok smo mi tako slušali razne zanimljivosti o Držiću čujemo i da su Vlaho i Miho sreli Dživa i pošli napraviti novelu starome Stancu.
O Hekubi se u gradu nije smjelo previše govoriti, ali zato se puno spominjalo Dundo Maroja. Kako i ne bi kad je taj gospar postao prava zvijezda. Do danas je njegova priča prevedena čak na 18 jezika. Iako su Marina i za vrijeme života u Gradu dobro znali, sigurno bi i danas bio poznat. O tome da je bio vedri Vidra govore njegova djela, ali znao je on upasti i u nevolju kako i priliči svakome ‘ko voli da se „ije, pije i trumpa“. Ne znaju se baš svi detalji iz Marinovog života, ali o njemu se sigurno ima štošta zanimljivog za ispričati, a i vidjeti zahvaljujući mnogobrojnim aktivnostima Doma Marina Držića i onima koji žive po Marinovom poznatoj uzrečici: “tko srce dava, svega sebe dava” .
Danas, 450 godina nakon svoje smrti, Marin sjedi ispred “svog” kazališta dok se u njegovoj kući odvijaju brojna događanja: izložbe, radionice za najmlađe, predavanja, suradnje s mnogim ustanovama u kulturi grada Dubrovnika, ali i onima izvan njega, a Gradom i dalje odzvanjaju Pometove i Petrunjeline riječi: „Život je lijep kad nijesi slijep, ljubavni žar je Božji dar… ”
Sigurno je Držić zadovoljan kada se igraju njegova djela, ali i kad pođemo zajedno u Đir. O Điru s Marinom bi vam mogli pisati i pisati, ali kad bi vam ispričali sve što smo čuli onda bi bili pravi ljudi nahvao što kvare tuđe zadovoljstvo i sreću. Budite zato i vi ljudi nazbilj i pođite u Đir s Marinom. Požurite jer je u ovoj godini ostalo još samo jedno vođenje i to sutra, u subotu, 18.11., u 10 sati.
Još samo da napomenemo da vam ne treba spenđat ništa iz tezora, čuvajte svoje dukate jer je Đir s Marinom besplatan. Jedino što trebate učiniti je najaviti se (putem maila [email protected]) jer je broj ljudi ograničen.
Subota jutro u điru s Marinom, pa kava na suncu na Stradunu?!? Nama zvuči kao super ideja, a vama?
