Došao sam do zadnje etape puta. Izabrao sam svoju početnu točku za putovanje u Australiju i Novi Zeland, a to je Bali. Odavde možete najlakše i najbrže letjeti za Australiju, ali trebate imati i na pameti još jedan razlog. Zbog australske imigracijske politike nikad ne znate hoćete li dobiti vizu ili ne, a ponekad sam taj proces zna potrajati po dva mjeseca.
Put u Australiju popraćen je malim mukama pa su mi tako otkazali par avionskih karata pa sam prestao planirati apsolutno sve. Let it be – pa sam tako Vizu dobio u roku dvadeset dana i zato se smatram sretnikom. Odlazak s Balija do Melbourne izgleda na zemljopisnoj karti kao sitnica. Sitnica od 6 sati leta. Ovaj let također nije prošao bez problema jer je bio otkazan pa idući dan preusmjeren preko Brisbane-a i sitnica od 6 sati leta je postala let od 8 sati.
I napokon Melbourne, takozvani europski grad Australije. Kada smo došli u Melbourne, započeo je i Australian Open te je grad postao još življi. Kako ovi krajevi nemaju dugu povijest, turistička ponuda usmjerena prema istraživanju morskog svijeta, vožnjama starim tramvajem, istraživanju botaničkih vrtova, ali je i grad prepun zanimljivih evenata. Na svakome kutku osjetite toleranciju, a to se najviše osjeti kad posjetite muzej imigracije gdje možete pronaći potresne priče europskih, azijskih i ostalih doseljenika. I da u takvim nevoljama cijeli život pospremiš u jedan kufer. I u Australiju u njemu doneseš i svoje uspomene i svoj život i kreneš ispočetka.
Aboridžini ovdje nemaju tretman kao Indijanci u Americi. Ovdje vam Australci daju do znanja da je ovo aboridžinska zemlja. Ovdje možete biti potpuno svoji. Mnogi dolaze i putuju zemljom po godinu dana jer su ishodili turističku radnu vizu što niti malo nije loš način putovanja. Mnogi prodaju i auta jer najjeftinije je kupiti auto, obići zemlju i preprodati ga.
Iz Melbournea sam se zaputio jugozapadnije kroz nacionalne parkove i preko Ocean Drive Roada, koja me usput posjetila na kalifornijsku obalnu cestu. Na cesti je potpuno normalna stvar izbjegavati klokane. Ono što je jako zanimljivo je to što se mnogi upuštaju u svijet surfanja u njihovu moru koje skriva raznovrsna morska stvorenja koja i nisu tako bezopasna. Ovakva doza adrenalina koja proizlazi iz prirode privlačna je gotovo svakom turistu koji nema prilike takvo što doživjeti doma. A kad ste već u Melbourneu šteta je ne otići do 12 apostola, obale na kojoj su mnogi pomorci ostavili kosti i brodove, a za one koji žele utažiti žeđ i okusiti najbolja vina u ovoj zemlji trebaju se uputiti na putovanje po vinskoj regiji.
Prije povratka u Australiju, točnije u Sydney, odletio sam na Novi Zeland. Tri sata leta od civilizacije kako se predstavljaju, u zemlju Gospodara prstenova. Takva izolacija je ovoj zemlji dala jedno savršenstvo raznolikosti pa imate osjećaj kada se vozite da vam se svakih pola sata izmjenjuju pejzaži. Rijeke, jezera, vodopadi, planine, fjordovi, doline, visoravni, sigurno je da ova zemlja izgleda kao na slikama.
A najbolji način da obiđete sve te krajeve raja na zemlji jest, rent a car. I dobro je znati da s ovim automobilima možete voziti i do 100 km/h po makadamu, a čak s njima možete i kroz potoke. Priznajem da sam samo jednom zapeo u potoku. A kad putujete sa Slovencima po otoku onda se morate popeti na svaku planinu. Oni to jednostavno vole. Sva sreća da je 100 000 Dalmatinaca ovdje. Iseljenici koji su uglavnom vrhunski vinari pa je zemlja poprimila dalmatinski štih. Ovdje možete sjesti i popiti kavu bez žurbe, a vina su zaista vrhunska.
Južnim otokom smo putovali gotovo dva tjedna. Zavirili smo u svaki kutak zemlje dugog oblaka i ovu zemlju Maora sam uvrstio na svoj popis najljepših. Iznenadio sam se koliko je zemlja čista i kako gotovo svi znaju za Hrvatsku ili bili u njoj. Urbana je ovo nacija koja radi najkasnije do 5, a onda se posvete obitelji. Više sam ih sreo u prirodi nego u gradovima i svi se srdačno javljaju. Pod takvim dojmom odlazim iz ove predivne zemlje koja je jedan veliki zoološki vrt gdje su sve životinje slobodne i možete ih sresti u prirodi. Za razliku od Australije ovdje vas ne može baš puno životinja ubiti.
Preostalo nam je još tri leta do Sydneya. Pri ulasku u zračni prostor grada priljubio sam nos na avionsko staklo i pokušao locirati most i Operu. Zanimljivo. Ali šetnja ovim gradom nije opuštajuća, prisutna je nesnosna gužva koja je pomiješana s vrućinom i gomilom azijskih turista sa selfie stickovima. Tako da je najbolje pobjeći na Manly brodom. Panoramska vožnja i tipično surfersko naselje. Plaza Bondi je najpoznatija, ali moram priznati da me se nije toliko dojmila, nije spektakularna kako govore. Nakon silnog lutanja Sydneyem i upoznavanja ovog modernog grada, došlo je vrijeme za oproštaj i povratak na Bali. Dva mjeseca su prošla otkad nisam bio doma. Vrijeme je da se vratim i ponovo sanjam o dalekim krajevima. Pratimo se i dalje.
Ivan Vukovic
