Prije velikog koncerta poznate grupe Dubioza Kolektiv u Dubrovniku malo smo popričali s ekipom koja svojim osebujnim stilom ruši sve standarde i u svojim stihovima progovara o velikim društvenim pitanjima. Kada je Dubioza postala Dubioza Kolektiv, zašto baš pjevaju o društvenim fenomenima, što ih to veže za Dubrovnik i što najviše vole u Bosni, pročitajte u zanimljivom intervjuu.
Kada je Dubioza odlučila nastupati kao Dubioza kolektiv i zašto?
DK: Od samog početka, prije 13 godina, smo krenuli s mnogočlanim bendom, pa je odatle i došla ideja da se nazovemo kolektivom. Možda smo se nadali da će nam brojčana nadmoć, u nedostatku nekih vanrednih osobnih kvaliteta, pomoći da lakše pobijedimo protivnika i preživimo u okrutnom svijetu show business-a.
Vaš muzički izričaj je specifičan jer “ubodete” s temom, zašto su glavna inspiracija političari?
DK: Političari nisu glavna tema. Tema su posljedice njihovog djelovanja na živote svih nas. Kada su takvi ljudi na vrhu “hranidbenog lanca” i kada milioni loše žive, zbog njih onda kritika takvih ljudi postane moralna obaveza.
Što mislite koji je najveći problem društva u Hrvatskoj, Bosni i u Srbiji?
DK: Osim gorespomenutih, veliki problem predstavlja i hronična nesposobnost da razdvojimo bitno od nebitnog. Evo jedan primjer: već danima se u Hrvatskoj, kao i nekoliko mjeseci ranije u BiH, priča o Frljićevoj predstavi kao da je to najveći problem hrvatskog društva bez kojeg bi svuda tekao med i mlijeko. Imate proteste i zapjenjene reakcije, prijeti se nasiljem i linčom. Sa druge strane, desetine hiljada radnih mjesta su ugrožene u priči o Agrokoru (ili nekoj od bezbroj sličnih priča u posljednje dvije decenije) i iako ta priča ima nemjerljivo veći uticaj na živote velikog broja ljudi – niko ne kampuje na Markovom trgu i ne prijeti da će linčovati Todorića. Zar ta asimetrična reakcija nije u najmanju ruku bizarna? Naravno da su za ovo suodgovorni i mediji koji žive od senzacionalizma i click-bait novinarstva ili prosto zbog vlastite vlasničke strukture bitne priče guraju duboko pod tepih, a u prvi plan stavljaju nevažne stvari.
Jeste li tijekom svog stvaralaštva naišli na problem s masom o kojoj često pjevate? Jesu li do vas došli komentari i reakcije u negativnom smislu?
DK: Da čovjek pjeva o uzgajanju cvijeća i problemima u uzgoju pčela, gotovo sigurno bi se našao neko ko bi to negativno komentarisao. Mi volimo konstruktivnu kritiku i otvoreni smo za dijalog koji jako olakšavaju socijalne mreže. Mi se trudimo da odgovorimo na sve komentare i poruke koji nam ljudi šalju kao reakciju na naš rad. To je jako korisno jer pomaže da neku situaciju sagledamo i iz nekog drugog ugla.
Što je za vas najljepše što Bosna ima?
DK: Koplja se lome u toj debati. Jedni drže da je to tepsija krompiruše u zvrku sa jogurtom, a drugi su stanovišta da se ipak radi od deset ćevapa u pola somuna sa lukom. Debata još uvijek traje.
Često nastupate, koje se gaže pamte i zašto?
DK: Često nastupamo, a jednako često ne pamtimo koncerte jer se ne pridržavamo uputa lječnika i nutricionista o primjerenoj količini osvježavajućih alkoholnih pića koje treba konzumirati neposredno pred svirku.
Kako “stranci” prihvaćaju “balkanski” aktivizam?
DK: Mi ne pričamo o pričama koje su balkanska anomalija. Pogledajte šta se dešava širom Evrope ili u Americi i vidjećete da i njih pogađaju iste ili slične stvari kao i nas. Nažalost, globalizacija je otišla k vragu pa se umjesto da europeizacije Balkana desila balkanizacija ostatka Europe. Tako su i naše pjesme iznenada postale shvatljive i van ovog regiona.
Jedni ste od rijetkih koji su svoje albume darovali slušateljima, koliko ih se skinulo dosad i zašto ste napravili takav potez?
DK: Ne mislimo da smo danas izuzetak kada je davanje muzike na besplatan download u pitanju – samo smo rano shvatili da je to pravi odgovor na promjene u muzičkoj industriji koja je u jednom momentu izgubila korak sa modernim tokovima. Muzičarima bi valjda glavni interes trebao biti koliko će ljudi čuti i slušati njihovu muziku, a ne koliko će komada plastike prodati. Albumi “Apsurdistan” i “Happy Machine” su skinuti preko 300.000 puta svaki sa naše web stranice i to je realno, puno bolje nego da smo planetu zagadili sa 600.000 komada plastičnih CD-ova.
Danas se industrija mijenja i težište se prebacuje na streaming servise gdje ljudi besplatno ili za simbolične novce mogu da slušaju ono što žele…
Koja je vaša motivacija za stvaranje glazbe?
DK: Kao i kod svakog normalnog glazbenika, glavna motivacija su slava, žene i alkohol.
Kako je nastupati u Dubrovniku?
DK: Ne sviramo često u Dubrovniku tako da nam je drago što se ove godine tako poklopilo da se vraćamo u Revelin. Prošli put je bilo odlično i nadamo se da će se slična situacija ponoviti.
Veže li vas nešto specifično za ovaj grad?
DK: Trenutno su svi u našem kombiju svezani za gledanje serije Game of Thrones , tako da su nam dubrovački prizori vrlo aktualni.
Što možemo dalje očekivati od Dubioze?
DK: Početkom maja će izaći prvi singl sa novog albuma, a odmah nakon toga i novi spot. Nakon toga nas čekaju nastupi na ljetnim festivalima. Album će, ako budemo vrijedni, izaći krajem godine. Dalje u budućnost ne smijemo da planiramo jer smo mi već ljudi u pristojnim godinama.
