Sezona Dubrovačkih ljetnih igara uvijek je željno iščekivano vrijeme od strane, kako nas lokalnog stanovništva, tako i na veselje brojnih gostiju čijem velikom broju svjedočimo sve više posljednjih godina. Vrijeme je to kada grad mijenja svoje lice, transformira se u veliku pozornicu s brojnim lokacijama unutar stare gradske jezgre, ali i na Lokrumu, u parku Gradac te u ljetnikovcima. Tada su domaće i strane kazališne skupine, glumci, redatelji, glazbenici, orkestri, ansambli, solisti i drugi brojni izvođači privučeni dubrovačkim jedinstvenim duhom, kojeg samo Dubrovnik može ponuditi u smislu ljetnih pozornica na otvorenom, a u svrhu umjetničke slobode. Umjetnost biva utjelovljena na pozornicama grada zbog slobode izražaja, ali i slobode nas, gledatelja koji smo kao nekom magijom za vrijeme predstave ili koncerta preneseni u drugo vrijeme, mjesto, dimenziju i samim time na kratko oslobođeni svoje svakodnevice te uvučeni u maštu umjetnika. Možda upravo u tome leži smisao riječi – libertas.
Libertas, kao izvjesna sloboda umjetničkog stvaralaštva.
Program se već tradicionalno održava od 10.07. do 25.08., a započinje svečanim otvorenjem. Festivalski dramski ansambl i Zagrebačka filharmonija imaju svoju izvedbu uz neizostavan vatromet. Nepisano je pravilo, da se za otvaranje Igara oblači najljepša odjeća. Sjećam se tako, kada bi me kao malu odjenuli u novu cvjetnu haljinicu i vodili u Grad. Nakon đira Stradunom, uputili bi se prema Banjama tražeći mjesto s najljepšim pogledom na more. U to vrijeme, vatromet je bio prava rijetkost, a nama djeci, bio je to događaj za pamćenje.
Deset godina poslije, odlazim s prijateljicama na Lokrum, na predstavu „San ljetne noći“ u noćnom aranžmanu, što je za mene bio neobičan i lijep prizor. Mlada redateljica i glumci, na domišljat su način iskoristili ukupan ambijent otoka i postavili predstavu na tri lokacije. Taj svijet ljudi i vila savršeno se stopio s prirodnim okruženjem Lokruma a osim smijeha, u sjećanju su nam ostali glumci, koji se na pozornici ˝kližu˝ u rolama, teškim bundama i kaputima unatoč vrlo vrućoj večeri.
Oživjeti stare predstave u novom ruhu, velika je vještina, ne samo redatelja, već i glumaca te ostalih umjetnika.
Prošle godine, imala sam sreću biti dijelom predivnog koncerta Boža Vreća u atriju Kneževa Dvora. Anđeoskim glasom izveo je tradicionalni sevdah koji mi se urezao duboko u srce. Pozitivna i čista atmosfera s puno dragih sugrađana i gostiju, oplemenila je u konačnici moj doživljaj ljetnih igara.
Dubrovnik kao prirodna scena i kamenita pozornica ima gotovo mitološko ozračje. Nije teško zamisliti bilo kakvu tragediju ili komediju uz mediteransku atmosferu kako se odigrava na takvoj sceni već gotovo 70 godina.
Koncerti i predstave za vrijeme festivala, bude u meni predivna sjećanja koja kroz godine objedinjujem u sveukupnu sreću stanovanja u ovom predivnom Gradu.
Photo: Dubrovnik Festival
