Hodajući ulicama grada primijetit ćete kako ovih dana Dubrovnik nosi onu moćnu crvenu i zlatnu boju na barjacima koji nose potpis svetog Vlaha. Svima je jasno da se bliži jedan od najbitnijih dana u godini za Dubrovnik, a to je Festa sv. Vlaha. Kao djevojci iz Zagreba nije mi bila jasna cijela pompa oko ovog slavlja pa sam počela istraživati i povijesnu i društvenu, ali i duhovnu važnost ovog običaja. Zanimljivo je kako i mladi i stari imaju nekako isti ton kada govore o ovom događaju. Svi o Festi govore iz i s poštovanjem, ali i s velikom ljubavi.

kandelora dubrovnik festa sv. vlaha

Upoznala sam tako Anu Tomić, dramaturginju iz Dubrovnika koja sada živi u Zagrebu. Iako ju je život odveo iz Dubrovnika, ona i dalje živi svoj Grad i običaje. Gotovo svake godine dolazi na Festu te svoju curicu od malih nogu uči vrijednostima Feste, ali i običajima koji proizlaze iz nje.

Ana je rođena i živjela je u Gradu, a svoj prvi susret s običajima koji nose sadašnjost na dlanu, susrela se sa svoje nepune tri godine života: “Rodila sam se ispod svete Marije, a naši prvi susjedi imali su veze s Konavlima i svoju su djecu oblačili u narodne nošnje za Kandeloru i za procesiju sv. Vlaha. Taj je običaj u njih započeo 1970. godine, a ja sam se tome pridružila krajem 70-tih. Prvi put sam nosila nošnju s dvije i pol godine, a kako sam imala povjerenja u te gospođe koje su me obukle, na prvu mi se zapravo ta nošnja i svidjela”, prisjeća se s osmijehom Ana.

dubrovnik festa sv. vlaha kandelora
Sveti Vlaho 1979. Ana Tomić

“Nakon toga se to ponavljalo svake godine, a podloga i postava nošnje bivala je sve bujnija i bujnija i veća. Tradicija se skupljala u materijalu i običaju koji je povezan za Festu. Meni je to bilo jako drago, a zanimljivo je kako sam kasnije, u nekim tinejdžerskim godinama to manje voljela, pa opet kao starija zavoljela”, kaže Ana koja smatra da je takav osjećaj prisutan kod većine mladih ljudi iz Dubrovnika. Ipak, na kraju priče, običaji i vrijednosti ovog Grada ostanu duboko usađeni u svakog tko živi ovaj Dubrovnik.

Iako je ljubiteljica tradicije i svog grada, Ana nikada nije išla na Linđo “Nisam recimo nikada išla na Linđo, ali sam se pridružila katedralnom zboru s 12 godina. Pjevali smo na trodnevnici sv. Vlaha što je po meni najljepši dio godine jer se mise pjevaju i imaju posebnu čar. Vespere na sv. Vlaha, najdraža mi je misa u godini. To je nešto prekrasno, samo se pjeva i moli i stvara se dijalog između balatura i oltara. Nakon toga održava se koncert koji se otvara himnom Rade degl’ Ivellioa. Dubrovnik ima dvije prekrasne himne sv. Vlaha i himna Slobodi i zapravo ta dva dana – Kandelora i Festa te otvaranje Ljetnih igara sveto su trojstvo ovog grada i prikazuju njegovu veličinu i posebnost”.

procesija kandelora dubrovnik festa sv. vlaha
Procesija – Sveti Vlaho 1979. Ana Tomić

Kao i svako kućanstvo i Anino je ovaj dan u godini slavilo na jedan poseban način. “Ono što je kod nas doma još više povećalo tu vezanost za sv. Vlaha jest to što je moj otac 91. Bio Festanjul, kao kapetan. To se naravno znalo godinu dana unaprijed jer se morao odrediti datum kada se on može vratiti s broda. Pomorci su tada puno duže bili na brodu. To je njemu bilo jako bitno jer je inače s Visa. I jako se trudio postati festanjul. Bilo ga je strah da će ga to preskočiti, a kako je još kao dječak došao živjeti u Dubrovnik, zavolio je ovaj grad kao da je ovdje rođen. Bilo mu je nepojmljivo da će ga to preskočiti, a on je tu i dušom i tijelom”.

Kako se Ana prisjeća kod njih je doma Festa značilo i velika gozba, kada se priprema najbolje od hrane i kolača i kada je u kući smijeh i radost na visokoj razini. “Sjećam se da je to bila jedna gozba u nas doma, došli su svi i horda ljudi se samo izmjenjivala iz sata u sat. Ono što je zapravo najvažniji dio feste u kući je svijeća za grličanje koja se može kupiti u crkvi sv. Vlaha koja se pali na Kandeloru, na sv. Vlaha i na Goricu od sv. Vlaha., te bandijera koju su radile časne sestre”.

dubrovnik festa sv. vlaha
Kandelora 1992.

“Ipak, nije to bila procesija samo kroz Grad bila je i kroz kuću. Dolazilo se u kuće jesti. I to dobro jesti. Prvi kolači i keksi su se radili zapravo za novu godinu. Vjerojatno je tada to tako bilo jer nije bilo vremena i lakše je bilo napraviti više i spremiti za sv. Vlaha. Ali sve ostalo bilo je pripremano baš za taj dan. Tu je bilo obilje hrane, a sve redom pripremljeno prema starim dubrovačkim receptima”, objašnjava Ana. 

Valja naglasiti da žene koje su tada živjele u gradu nisu baš sudjelovale na procesiji na Stradunu jer su morale pripremati hranu i kuću za goste. “Izašle bi na svoj kantun pozdraviti one najbliže kući i otišle natrag unutra. Zato i kažem da je procesija prošla i Stradun i kućanstvo. To je sada kada gledam, bio stvarno strašan posao. Kao da se priprema svadba”, prisjeća se Ana i napominjeHrana koju spominjem jesu makaruli šporki i zelena menestra”.

“Moj bi nono donio doma saketić u kojemu su bila dva keksića od suhe smokve. To je blagoslov od sv. Vlaha koji se blagoslovio na Kandeloru i kada ih pojedeš on te štiti od bolesti. Ti su keksići meni bili toliko fini i ukusni da sam htjela uvijek još. To su radile časne sestre na Pilama, a nažalost danas ih ne rade više u tako velikom broju, sada te keksiće možete kupiti i drugdje. Bitno je da imaju isti smisao, samo tada je to imalo posebnu čar.”

golubica dubrovnik festa sv. vlaha

Kako sam iz Zagreba i mi 2. 2. slavimo Svijećnicu, što zapravo jest Kandelora, zamolila sam Anu da objasni kako se upravo taj dan slavu u Dubrovniku i zašto mu je pridodana takva pažnja. “Kandelora je Svijećnica i to je početak Feste, održava se 2. 2. te počinje u 15 h. Inače, u neka starija vremena voda se krstila na Sveta tri kralja i tada se kretalo u blagoslov kuća. U gradu je bilo jako puno ljudi i taj bi se blagoslov odužio pa se tako bor čuvao do Kandelore. I to se naravno radilo i u drugim dijelovima Hrvatske. Na Kandeloru se u 15 h ispred sv. Vlaha skuplja katedralni zbor, gradska glazba, biskup, rektor crkve i ostali biskupi i naravno dolaze festanjuli. Festanjuli su svjetovnjaci, društveni to jest civilni dio Feste. Jedan festanjul je pomorac, a drugi je obrtnik. Oni su obučeni svečano, uglavnom su u crnome. I dolaze svi gradski barjaci iz crkava”, objašnjava Ana i nastavlja “Tu se čita proglas, i onda se iz ulice nasuprot svetog Vlaha spuštaju curice u narodnoj nošnji i nose darove. Blagosljiva se što je bitno za život, ulje, vino, smokve, keksići, kruh… A zadnji par, a to je najvažniji i svečaniji par, oni nose golubice u košaricama. One su simbol mira, a one se puštaju zadnje. Postoji legenda da ako golubice krenu prema Pilama da će biti dobra i mirna godina, a ako okrenu prema Pločama, da će godina biti nemirna”.

Danas je mama, ali kao mala imala je prilike nositi jedan velik običaj na svojim rukama “Ja sam nosila golubice 91. I bila sam strašno nesretna što ih moram nositi jer sam bila djevojka u srednjoj školi. Cijeli sam život gledala kada će na mene doći red, a onda kada je došao bila sam, kao, nezainteresirana. Danas sam naravno strašno ponosna na taj čin. Moj partner je bio Nino Đula, danas poznati novinar i urednik Globusa.”

procesija dubrovnik festa sv. vlaha

“Ono što je isto bitno naglasiti, a od bitne je povijesne važnosti, jest to što se na Kandelori čitaju telegrami. U vrijeme raznih sustava koji su prošli kroz Hrvatsku, čitanje telegrama bilo je od bitne važnosti onima koji nisu smjeli više živjeti u Hrvatskoj. Pa se tako u šiframa pisalo da je netko živ i da je dobro. I danas ti telegrami imaju veliku ulogu u ovom obredu jer svetog Vlaha i Festu pozdravljaju i podržavaju naši ljudi iz inozemstva, ali i oni koji nisu u mogućnosti doći u Dubrovnik, ali su duhom s nama”, zaključila je priču o Kandoleri Ana. Ovo nije sve od Ane za Festu sv. Vlaha. Jedno je sigurno, Dubrovnik je grad koji je u povijesti napravljen po mjeri čovjeka i po mjeri života koji se u Gradu živio – dobro. Običaji koji se njeguju u Gradu nose sadašnjost i budućnost na ramenima ljudi koji vrlo rado žive upravo te vrednoste iz prošlosti. Ako ste ovih dana u Dubrovniku, obratite pažnju upravo na te detalje koji čine razliku i Dubrovnik, drugačijim gradom od drugih.

trombunjeri dubrovnik festa sv. vlaha

Fotografija:  Tz Dubrovnik, Privatna arhiva

Naslovna fotografija: Roberto Pavic Photography