Stoljetna dubrovačka tradicija jest i obiteljsko okupljanje za trpezom. U radosti objeda zahvaljivalo se odvazda Bogu za kruh svagdašnji, razgovaralo o problemima, dogovaralo za sutrašnji dan. U kućama naših nona saloče su uvijek bile obogaćene velikim trpezama baš zato da bi cijela obitelj zajedno mogla u radosti objeda slaviti život.
Saloča moje none najveselija je za Festu svetoga Vlaha. Najvažnije mjesto u njoj ima velika starinska trpeza oko koje se okupi cijela naša obitelj i brojni prijatelji. Lijepo nas je vidjeti tako okupljene.
Odvazda se za Festu svetoga Vlaha u dubrovačkim kućama spravljala bogata trpeza, ali ne baš preraskošna. U nekim starim domovima po starim običajima, na ražnju se peklo mlado prase. Svima okupljenim oko trpeze pokazalo bi se tek ispečeno s ljutom narančom u ustima, a tek onda bi ga se isjeklo i iznijelo na trpezu. Poslije objeda služila bi se kava i pandišpanj. Između tih slastica saločom bi zavladao miris šporkih makarula.
U drevnom Dubrovniku, baš na Dan svetoga Vlaha, naglašavao bi se sklad života. Gradska vlast siromašnom puku dijelila bi kruh i zajedno s njim blagovala, te tako isticala sklad na čijim temeljima je Dubrovnik nastao i do danas ostao drukčiji i jedan jedini. Grad iz čije mudre prošlosti svijet i danas puno toga može naučiti. Iz primjera slavljenja Feste može se shvatiti da je briga za opće iznad brige za osobno.
Danas je Festa sačuvana u svojoj izvornoj tradicionalnosti, ali ipak donekle i drukčija. Tradiciju čuvamo i u mojoj obitelji. Nakon mise i procesije okupimo se oko nonine slasne trpeze. None upali svijeću i molitva svetome Vlahu počinje. Objed može početi. Na trpezu se iznose pršut i sir, pašticada s njokama i šporki makaruli. Poslije se pije kava i služi se dubrovačka rozata. Sve je jako ukusno jer su sve to napravile nonine ruke, pa poželimo da je sveti Vlaho svaki dan.
Na trenutak sam ustala s trpeze i povukla se u tihi kutak. Promatram moju obitelj. Svi su sretni i nasmijani. Iz maštanja prenuo me miris rozate. Divno miriše. Vratih se za trpezu.
Hvala ti Sveče, što isklesan si iz kamena i uklesan u kameno lice mog Grada, na svemu dobrom od prošle do ovogodišnje Feste. Hvala ti što si opet učinio famozno čudo i naučio me da postoji čudo dobrote, vjere i obitelji.
A, što bi mi bez tebe, sveti Vlaho?
Fotografija : Arhivske fotografije GoDubrovnik ; Fabijan Drnas, Dubravko Lenert, Lena Šutić Klaić
