Mislim da ne postoji važniji dan za Dubrovčane od dana na koji slavimo svog Parca, svetog Vlaha. Iako smo već pisali o Festi i njenom značenju za Grad, danas smo na licu mjesta, da bismo vam prenijeli barem djelić svečane atmosfere. Ne postoji bura, jugo, kiša ili bilo koja druga vremenska (ne)prilika koja bi današnji dan učinila manje svečanim svim građanima Dubrovnika, Konavala, Primorja, otoka i okolice koji su došli da odati počast našem zaštitniku.
Sigurna sam da bi vam većina dubrovačke djece mogla ispričati barem nekoliko prelijepih legendi o svetom Vlahu koje su im none i učiteljice vrijedno prenosile godinama. A kako i ne bi! Osim što je baš ova Festa na UNESCO-vom popisu nematerijalne kulturne baštine, u Festu su uključeni baš svi; od naših najmlađih sugrađana, stanovnika grada i okolice…
Dohode nam i iz obližnjih zemalja, predstavnici državnih i gradskih vlasti te vrhovni predstavnici Rimokatoličke crkve. Teško je objasniti koliko je značajan ovaj dubrovački blagdan i to ne samo u onom neopipljivom, duhovnom, nego i u društvenom i tradicijskom smislu, koji na sasvim suptilan način potiče međukulturni dijalog s okolnim zemljama.
Korijeni Feste svetog Vlaha sežu još u doba Dubrovačke republike. Veličinu ove feste možda najbolje opisuje činjenica iz dubrovačke povijesti; kako bi u Festi mogli sudjelovati baš svi, u Republici je uvedena tzv. Sloboština svetog Vlaha. To je značilo da su svi kažnjenici, prognanici i prekršitelji imali nekoliko dana o Festi za vrijeme kojih su mogli slobodno doći u Grad bez da ih se pozivalo na odgovornost.
Cijela Republika je, gotovo kao i danas, hrlila u Grad. Vijorili su se crkveni barjaci, oblačila se najljepša nošnja, a sve s ciljem da se oda počast zaštitniku i da ga se zamoli da nastavi nositi Grad na dlanu svoje ruke.
U procesiji se nose relikvije (tzv. moći svetog Vlaha), a biskupa i svećenike u stopu prate vjernici koji s najvećim štovanjem i iskrenim molitvama za Grad i sebe, ljube dlan i dodiruju moći Parca.
Kroz godine se mnogo kreativnosti uložilo u Festu. Ona se vidi kroz mnogobrojne narodne običaje i pjesme. Nezaobilazni su i trombunjeri koji pucnjevima iz tradicionalnog oružja ponosno obilježavaju ovaj važni događaj. Ali možda najzanimljivije priče pričaju se o gosparima u crnim kaputima; festanjulima.
U Gradu se baš svake godine iza Božića postavlja isto pitanje :
” Ko će bit’ festanjuli? “
U prošlosti su se za festanjule birali često vrlo imućni vjernici iz dubrovačkih obitelji. Oni su bili građanska, politička i posjednička elita. Kad je Dubrovačka Republika nasilno ukinuta od strane Francuza, procesija je zabranjena. Na tome su kasnije ustrajali i Austrijanci baš zato što su vjerovali da Festa sv. Vlaha ali i procesija bude prejake domoljubne osjećaje, a to im nikako nije odgovaralo.
Iako je vanjska festa i ceremonija bila zabranjena od 1808. do 1836., zalaganjem biskupa se obnovila. Budući da je biskupu trebala pomoć pri organizaciji, opet su se pojavili festanjuli. Oni su bili pripadnici svjetovnog života Grada. Zbog turbulentne političke situacije uslijedile su teške 23 godine u kojima nije bilo festanjula, a Grad se nije uređivao za Festu. Godine 1971. Festanjuli su se vratili zahvaljujući ponajviše udruzi Njarnjasi.
Uvriježeno je vjerovanje da su festanjuli oduvijek mogli biti samo obrtnici i pomorci. Istina, u prošlosti je jedan od festanjula zaista bio kapetan, ali ovaj drugi je dolazio iz svih zanimanja. Kao što sam spomenula, političke i socijalne prilike dugo su utjecale na cijelu Festu, pa tako i na festanjule, ali na kraju su se ipak pojavili politički neovisni ljudi; pomorci i obrtnici. Tradicija se nastavila sve do danas, a ovogodišnji festanjuli su gospari Vlaho Violić i Luko Šoletić.
A tko su trombunjeri?
Ova povijesna vojna postrojba je najvjerojatnije utemeljena 1417. Njihovo vatreno oružje se zove se trombuni. Dubrovački trombunjeri dio su svih važnijih događaja u Dubrovniku, a vidjet ćete ih kako predvode procesiju na samoj Festi. Trombunjeri nikad neće pucati unutar stare gradske jezgre, najčešće su na Brsaljama ili u staroj Gradskoj luci.
Ako postoji nešto što nikako ne biste smjeli propustiti na Festi, to je zasigurno izvijanje barjaka. Tradicionalno izvijanje barjaka iz svih dubrovačkih župa održava se ispred crkve svetog Vlaha.
Ako se u Gradu popodne, nemojte preskočiti možda i najzabavniji momenat na Festi- tombolu. I to ne bilo kakvu! Igra se javno i svi mogu sudjelovati. Posebnost je u tome što igrači, osobu koja na tabli prikazuje brojeve, gađaju ljutim narančama. Možda nije baš bezazleno, ali je sigurno jako zabavno 🙂
Pogledajte i ostatak slika sa feste koje smo pripremili za vas.
Photo by: Fabijan Drnas i Lena Šutić
Druge Fabijanove radove možete pogledati ovdje !
