Prema istraživanjima Fine tijekom 2015. godine u Hrvatskoj je bilo svega 18,1 tisuća tvrtki u vlasništvu žena. U ove dvije godine taj broj nije narastao u velikim razmjerima, ali razne edukacije i tribine koje se organiziraju u većim gradovima Hrvatske potiču upravo poduzetnice na veća ulaganja i sudjelovanje u poslovnom svijetu. Dubrovnik kao područje koje je u većem dijelu poslovne klime u rukama muškaraca, ne može se pohvaliti velikim brojem poduzetnica. Ipak, postoje one koje čine razliku. Upoznajte Ivanu Klarić Ivančić, ona je socijalni pedagog i dječji terapeut igrom, osnivačica i voditeljica Kabineta za razvojnu procjenu i podršku Baseline.
Ivana je prije prije gotovo dvije godine osnovala Kabinet za razvojnu procjenu i podršku Baseline. Kabinet je veselo i stručno mjesto za pravovaljanu i pravovremenu podršku obiteljima djece s teškoćama, terapijski rad s djecom te edukaciju roditelja, stručnjaka, svih osoba i zanimanja dotaknutih ovom tematikom. Ivana je tijekom nekoliko mjeseci okupila tim mladih i stručnih žena koji omogućuje brzu i kontinuiranu stručnu pomoć djeci s teškoćama u razvoju kao i podršku i savjetovanje roditeljima.
Baseline su tako prva privatna edukacijsko-rehabilitacijska praksa u Dubrovniku, i vrlo brzo je postala jedina ustanova ovakvog tipa na području dubrovačko-neretvanske županije odobrena od Ministarstva socijalne politike i mladih za pružanje socijalnih usluga: savjetovanje i pomaganje, pomoć u kući, psihosocijalna podrška, rana intervencija, pomoć pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja.
Zašto Baseline?
Povratkom u svoj rodni grad vidjela sam da nedostaje stručne podrške i razumijevanja prema djeci s različitim poremećajima i njihovim obiteljima. Ne mireći se sa situacijom da sustav rane intervencije, točnije sustavna podrška obiteljima djece s teškoćama u razvoju još uvijek ne postoji, odlučila sam svoje znanje i rad ozakoniti i legalizirati kroz Baseline. Krenula sam sama no vrlo brzo su se javile moje drage sadašnje kolegice koje su imale slično razmišljanje kao i ja – bile su željne rada i posla u struci. Dobile smo pozitivne odgovore na pokretanje kabineta što nam govori o činjenici kako je ovo našem Gradu nedostajalo. Privatni sektor je bio jedini mogući ekspresni odgovor na potrebe dubrovačke dječice i njihovih obitelji kojima treba podrška u ranom djetinjstvu – odmah i ovdje.
Za koga je Baseline?
Vrata našeg kabineta otvorena su svim roditeljima koji imaju nedoumice ili pitanja vezana uz razvojni put svog djeteta ili za djecu predškolske i školske dobi koja imaju emocionalne i/ili ponašajne teškoće. Radimo s djecom s različitim teškoćama poput autizma, mentalne retardacije, poremećaja komunikacije i izgovora do agresivnosti i antisocijalnog ponašanja. Baseline je zapravo centar za ranu intervenciju pa kod nas dolaze i roditelji s bebama od nekoliko mjeseci. Jako je važno rano otkrivanje dječjih potencijala i rad s djecom u najranijoj fazi.
Na koji način pristupate u radu s djecom?
Naš „ured“ izgleda kao igraonica pa se zapravo može reći da se mi igramo dok radimo. To je zapravo najljepše i suština našeg posla je – igra. Kroz igru, djeca mogu steći socijalne vještine i razviti kognitivne sposobnosti. Da bismo razumjeli djecu valja govoriti njihovim jezikom, a prirodan jezik djece je – igra. Rad sa svakim djetetom je individualan a uključuje i edukaciju roditelja kako s djetetom raditi kod kuće.
Tko sve čini tim Baseline?
Danas naš Baseline stručni tim, uz vanjske suradnice, čine stručnjakinje s područja edukacijsko – rehabilitacijskih znanosti dodatno educirane i licencirane u različitim specifičnim terapijskim područjima. Ima nas sveukupno 9, od kojih su dvije kolegice na porodiljinom. Dakle, ima nas još i više (hahah)
Koje su uloge svake od radnica?
Teško mi je u par crta predstaviti svaku kolegicu jer bi o svakoj mogla napisati roman s obzirom na sve završene dodatne edukacije nakon fakulteta, a i svaka od nas se i dalje još dodatno usavršava. Zato i jesmo najbolje (haha).
Maja Marijanović, Andrea Fabijanović-Grljušić i Sandra Antunović su logopedinje te u kabinetu rade dijagnostiku i terapiju djece s poremećajima govora, glasa, govornog i pisanog jezika. Maja i Andrea su dodatno educirane za razvojnu procjenu djece od 0 do 6 godine, a Maja je i certificirani floortime terapeut.
Ana Radišić, Hana Sinanović i Ivana Jakić su edukacijski-rehabilitatori zadužene za dijagnostiku i tretman djece s intelektualnim teškoćama, oštećenjima jezično-govorne-glasovne komunikacije i specifičnim teškoćama u učenju. Ana je voditeljica programa rane intervencije – programa stručne podrške djeci u dobi 0-3 i njihovim obiteljima u kabinetu Baseline. Hana je u edukaciji za ABA terapeuta – to je vrlo učinkovit tretman djece s autizmom i drugim pervazivnim razvojnim poremećajima. Ivana u kabinetu najviše radi s djecom s down sindromom.
Barbara Gjurović je po struci odgojitelj i educirani senzorno integracijski pedagog (SIAT) a u Baseline-u radi kao vanjski suradnik i provodi procjenu i terapiju senzorne integracije.
Tena Erceg je psihologinja i vanjska suradnica kabineta te radi savjetodavni rad s djecom i roditeljima i vodi Ljetnu školicu – program pripreme za školu.
Ivana Klarić Ivančić je socijalna pedagoginja te je pri završetku petogodišnje edukacije za realitetnog psihoterapeuta. Uz to je educirana iz područja integrativne, nedirektivne, filijalne terapije igrom te razvojne terapije igrom za djecu s poteškoćama. Njena uža specijalnost i ljubav je psihoterapijski rad s djecom sa socio-emocionalnim teškoćama.
Po čemu je vaš kabinet poseban?
Mogu reći da je poseban prvo zato što smo u Dubrovniku jedini ovakav kabinet, i jedini sveobuhvatan stručni tim. Naš tim je mlad, ali stručan i entuzijastičan i jako volimo svoj posao. Roditelji često lutaju od jednog do drugog stručnjaka da dobiju odgovore na pitanje kako pomoći svome djetetu i tu gube dragocjeno vrijeme a kod nas dobiju sve odgovore na jednom mjestu. Dostupni smo roditeljima za sva pitanja i teškoće o odgoju i obrazovanju djece predškolske dobi. Nadalje, jedini u Dubrovniku imamo najsuvremeniji uređaj za rehabilitaciju djece – neurofeedback koji pospješuje učinak terapijskog rada. Kolegica Ana i ja smo licencirane neurofeedback terapeutkinje, jedine u gradu, te provodimo terapiju neurofeedbackom u sklopu kabineta. Uz cjelokupan pristup obitelji tj. stručnoj podršci djetetu i obitelji u cjelini pobrinule smo se osigurati subvencije na lokalnoj razini.
Budući da je kabinet priznat od Ministarstva socijalne politike i mladih te smo uvršteni u mrežu pružatelja socijalnih usluga, za što su bili potrebni izuzetni napori i trud, nadamo se podršci i na državnoj razini. Iako su naša zanimanja deficitarna u cijeloj Hrvatskoj, ponosna sam da se ovakav tim uspio okupiti u Dubrovniku. Osim podrške najmlađima i njihovim obiteljima, radimo na edukaciji i senzibilizaciji javnosti o njihovim posebnostima i potrebama jer različitosti nas obogaćuju te organiziramo besplatna predavanja za sve zainteresirane. Kod nas vlada zajedništvo a veselja i zabave, uz rad, ne nedostaje. Mi smo odlučile svoje vrijeme uložiti za dobrobit najmanje dubrovačke dječice kojoj je podrška pri razvoju potrebna te smo uložile vlastita sredstva, znanja i snage kako bi se nešto po tom pitanju u Dubrovniku pomaklo s mjesta.
Pomaže li tko roditeljima u financiranju terapija za djecu?
Iako je Baseline privatna edukacijsko-rehabilitacijska praksa uspjeli smo za većinu korisnika omogućiti besplatne ili dijelom subvencionirane terapije preko Caritasa dubrovačke biskupije i Zaklade Blaga djela. Sve to ne bi bilo moguće bez Sanje Šanje, ravnateljice Caritasa dubrovačke biskupije i gospara Nikole Obuljena iz Zaklade Blaga djela koji su pokazali razumijevanje i spremnost da pomognu da naše usluge budu dostupne i obiteljima slabijeg imovinskog stanja. Na tome sam im neizmjerno zahvalna, a vjerujem i obitelji korisnika naših usluga. Za sve druge naše roditelje Grad Dubrovnik je osigurao jednokratne novčane pomoći u iznosu od 2000 kn. Ovom prilikom moram istaknuti da su do sada u velikoj većini roditelji bili u situaciji da sami u cijelosti snose troškove tretmana u nama sličnim centrima često izvan Dubrovnika (Zagreb, Split).
S kime sve kabinet surađuje?
Izvrsnu suradnju imamo s Udrugom za Down sindrom Dubrovačko-neretvanske županije koji su upravo nas angažirali za glavne nositelje njihovog projekta Edukacijsko-rehabilitacijski programi za djecu i mlade s Down sindromom te njihovi korisnici dolaze k nama na terapije. Ponosni smo da evo već drugu godinu surađujemo s njima.
Terapija igrom u Hrvatskoj je još potpuno nov način rada s djecom o kojoj se sve više govori i piše. Ti si jedini terapeut igrom u Dubrovniku. Zar i djeci treba psihoterapija? Kome je namijenjena terapija igrom?
Nažalost, da, i djeca trebaju terapiju. Djetinjstvo je po mnogima najvažnije, ali i najljepše razdoblje života, no kada pogledamo u svijet neke djece, naiđemo na bolne osjećaje strahova, tuge, ljutnje, neshvaćenosti.
Terapija igrom može se koristiti kada djeca imaju različite socioemocionalne probleme poput: anksioznosti, depresije, poremećaja u ponašanju, problemi u ponašanju, ADHD, problemi u privrženosti, socijalne teškoće, problemi s mokrenjem i regulacijom stolice; ili imaju stresne životne okolnosti poput: traume, bolesti, brakorazvoda roditelja, gubitka bliske osobe ili životinje, žalovanje, ovisnosti u obitelji. Koristeći igru umjesto razgovora, koristimo prirodno komunikacijsko sredstvo djeteta. Dakle, terapija igrom nije obična igra, već koristi igru kao prirodan način dječje komunikacije i zacjeljivanja na terapeutski način. U terapiji igrom djeca djeluju iz srca.
Kako izgleda proces terapije igrom?
Terapija igrom je proces a ne jednokratni razgovor između terapeuta i djeteta u kojem terapeut djetetu „objasni“ da nema razloga da se primjerice boji, da nije lijepo udarati drugoga ili da je važno i korisno pisati domaći rad.
Terapeuti igrom su obučeni da za mališane stvore sigurno i udobno okruženje i da komuniciraju s djecom kroz igru i na način koji će djeca shvatiti kao dio igre. U takvom okruženju dijete lakše savladava emocionalne poteškoće i razvija primjerenije ponašanje.
Početak rada podrazumijeva razgovor s roditeljima, bez djeteta, kako bi se terapeuta upoznalo s problemima koje dijete ima. Sljedeći dolazak podrazumijeva dolazak svih članova obitelji na zajedničku igru, u sobi za terapiju igrom. Taj dio je vrlo važan jer se tako mogu prikupiti korisne informacije o odnosima u toj obitelji i generalno šira slika obiteljskog funkcioniranja. Svaki sljedeći put dijete dolazi na seansu igrom u trajanju od 40 minuta, nakon čega se još razgovara s roditeljem.
Cilj ove terapije je da se ispita dječje ponašanje, pronađe problem i pokuša ga se riješiti, a sve kroz neku vrstu igre.
Postoje i drugi načini rada s djecom, npr. filijalna terapija igrom u kojoj je roditelj taj kojeg se poučavaju terapeutske vještine, a on ih zatim koristi u igri s djetetom kod kuće. U terapiji igrom jako je važno da i roditelj bude otvoren za dalje učenje o svom odnosu s djetetom te za prepoznavanje obrazaca koji mogu voditi ka potencijalnim problemima u odnosu s djetetom.
